Zvonimir Nemet
Po tebi miriše trešnja
U tebi vatre gore
Kako me ljube i žare
Osjećam usne tvoje
Po tebi miriše ljubav
Po tebi se ona zove
U tebi plamti nježnost
Do neba diže me ona
Duša da s tvojom plovi
Po tebi i ja…
Za srce i dušu
´OĆEŠ LI MI IKAD OPROSTIT
MAJKA MARIJA
Don Ivan Grubišić/zbirka pjesama „Nemirno more“
Što to s tobom djeca ti rade
Što se to s tobom Marijo zbiva
Zlatom te kite i lik tvoj kade
Postaješ vizija a ne majka nade.
Sad više ne znam Marijo gdje si
Na Križevcu ili Gradini
U Lourdesu ili Fatimi
Ali ti ne smiješ visoko stati
Postaješ vizija a ne mati…
KLAPSKA PISMA
ŽITO
ŽENA U SVIJETU VREMENA
piše: Zdravko Luburić
Tamo ne stanuje nitko samo ruža, zemlja, jedna žena i plač njezinih očiju koje iz dubine srca i iz gorke visine samo gledaju, kako ona živi ali živi i ono njezino srce koje u njoj zvoni prestrašeno od beskrajne šutnje njezinog istrošenog života. Izrugivanoj i poniženoj uzimali su grobnu zemlju i dali joj strašno gubilište, spaljivana, gorjela je s lubanjama stoljećima.
Ona je privikla svoje natekle oči koje slušaju ispod otvorenih prozora sonate, dok se iz njezinih grudi lomilo stenjanje u ružinom…