Ljubica Rogulj
Iako nas toplinom isto sunce miluje
Iako pod istim mjesecom dišemo
Željom sjenu drugoga crtamo
Iz daljine pišemo
Ti znaš sve moje čežnje
Ti znaš sve moje želje
Ja znam sve ludosti tvoje
Nebitno je na čijem jastuku je tvoja glava
Nebitno je tko pored mene spava…
Za srce i dušu
NEDOSTAJEŠ
JESEN U PARKU USPOMENA
EPICENTAR U SRCU ZBIVANJA
VELJAČA
TIHA PATNJA
MOJ GRAD
ZA SVE SU KRIVE KIŠE
Ljubica Rogulj
Tvoje ime simfonijom kapi
Pored moga diše
Ožive mi jagodice prstiju
Na požutjeloj fotografiji
Lice ti miluju
Ivice usana dodiruju
Za sve su krive kiše
Večeras me sjeta omotala
Čežnjom približavam daljine
Da odmorim lice na tvojim dlanovima
Da zaustavim vrijeme čulima
Da pričamo govorom tijela
Da pričamo
Tišinama
O onim našim davnim danima
