Za srce i dušu

Anđela Bugarin
Treba zbilja malo, zaista
Jedan korak u bezdan
Jedan pogled u beskraj
Jedan skok u nepovrat
U tim sitnim razmacima
Leži ta daleka sloboda
Treba užasno malo čarolije
Da bi se vjerovalo…

više

Ante Gregov Jurin
Obesputili se puti
Obrasli pa priječe
Koraku prići
Livadama cvijetnim
Tek sječanju daju
Izlizani kamen
Dotaknuti stopom…

više

Marina Anđelković Mimi

…Heda, zašto plačeš?
… Sto to tebe biga?
… Ružna si kad plačeš …
… I ti si nuzan …
… Heda, zašto plačeš? …
… Necu ti leci …
… Onda i dalje plači …
… Nisi mi pukio cuvene cipeje …
… A što bi ti sa crvenim cipelama Heda? …
… Posjala bi u Vukoval …

p.s. <3…

više

Joso Špionjak

Tamo gdje rijeka Bosna,
u zagrljaj sestri Savi hita,
tamo su posavske, guste šume
i polja rodna, prepuna žita.

Ravnico naša, narav ti blaga,
a pjesma tvoja ljupka i mila,
najljepše ime neka te krasi:
svetinjo dična, neslomljivih krila.…

više

Mirko Popović
Berlin!
Reče netko u susjednom kupeu
Istog trena sjetih se Ivankovićeve
Rečenice s početka njegova romana:
Prvi put otkako putuje, čini mu
se, nije ga nervirala sporost
kojom vlakovi ulaze u velike gradove…

više

Ivek Milčec
Na Valentinovo
srčeko bu
jače tuklo,
ko’ magnet
dragu k sebi,
vuklo.
I srčeko
naše drage
ne bu hladno;…

više

Matoš u Parizu

Dobriša Cesarić
Moja je soba tako jadno mala,
Ja ne bih u njoj izdržati mogo
Da mi oči ne sanjaju budne.
Al ne ropćem. Sudbini velim: Hvala;
Jer mojoj bijedi čudan sjaj je dala,
I moje patnje nisu uzaludne.

Danas sam opet ručo samo čaj.
Al vlažna blagost sja u mome oku:…

više

Šime Zdrilić
Sumanuto se danas korača kroz  čistinu.
Staza jasno pokazuje put
Al se pijano uvijek zastrani.

Ne postoji pravilo kako se stigne,
Tko zna,
Cilj putovanja možda je vidljiv samo određenima.
Možda je cilj neopterećen ljudskim.…

više

Marina Anđelković Mimi

Heda, koju boju kose ima Albertina?

Jutu

A kakvu boju kose ima Mimi?

Ima majo boje muke

p.s. djeca uvijek govore istinu :))))…

više

Toga subotnjeg poslijepodneva umislio sam si da čujem violinu

Slavko  Žebić
Tako nam je malo potrebito za sreću, a najčešće zaključimo kako nam je baš to malo nedostajalo.

Sentenca je to našeg nobelovca Ive Andrića, činjenica koja nas redovito prenerazi, ali opetovano se moramo složiti kako je bio u pravu. I svojevremeno i dan-danas.

Međutim, jedna obična šetnja perivojem kralja Petra Krešimira čovjeka može učiniti sretnim. Da posve sretnim. Osječki akademski…

više