događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
teks i foto: Marija Kukić
Nekada sam prkosio munjama i oblacima, igrao se zlatnim zrakama sunca, lovio dugu poslije kiše, gnijezdio ptice, lahorenjem vjetra mrsio lišće na granama …
Nekada sam bio spasonosna hladovina putniku namjerniku, oslonac umornim staračkim nogama, hrana mnogim šumskim stanovnicima ……
Iz naše arhive/ objavljeno 22.04.2014.
foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
– E, moj jasene, gledam te, ćutim tvoju snagu, mladost i želju doseći visine. I osjećam moje godine. Kvrgava koljena jedva me drže. O kolika su nevremena izdržala i kolike zime. Snijeg me prekrivao, mraz mi drhtave grane lomio, kiše me prale. Željno sam čekala proljeća,…
Iz naše arhive/ objavljeno 19.travnja 2013.
foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
Gledam divno obzorje, gdje spajaju se u jedno, grle zrakama svjetla, miluju blagim dodirima vode …i hvata me topla nostalgija, čežnja…
Zaneseno razmišljam …ah, lijepo li je doživjeti proljeće i ovaj jedinstveni susret ….kad Sava ljubi nebo ……
Jednom sam pročitala da djeca ili duše biraju roditelje. Ja sam sretna što su moji dečki izabrali mene.
Pismo jedne majke čiji sin ima cijeli niz ozbiljnih dijagnoza …Asperger, astma, govorna mana, srčana mana, Tibia vara, PTSP …a iza drugog je teška borba s epilepsijom …
Nedavno sam pisala o mom Junaku. Sada je Junak pred novim izazovom.
Naime, dijete s poteškoćama mora isto kao druga djeca upisati srednju školu. Mene je uhvatila neka groznica, strah …baš smo se navikli na osnovnu školu.
Imamo sreću da je Junak ušao u srca svojih profesora koji su se zauzeli za njega i često s njim vode razgovore vezane za njegova zanimanja, naučne činjenice.…
Iz naše arhive/ objavljeno 02.08.2013.
foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
Ja gradskoj slici dajem mekoću, oduzimam strogoću, remetim propise, uredbe, pravila … Moje sjeme odbaciše u prolazu, onako nehajno. Ali ja ničem gdje hoću. Jača sam od tvrdoga kamena i betona. Sad rastem, listam, pružam se ..iz mene će nastati žuta, slatka dinja. Zato, ne pogazite molim, moje listove u prolazu. Ah, tko li će mene malenu i beznačajnu, uz zid stjeranu, čuvati i sačuvati? Previše je nogu koje tijekom dana pored minu. Ipak …ne dam se. Ne dajte me. Nek je po onoj staroj …gdje je zrno klicu zametnulo ondje neka i plodom počine...…
tekst i foto: Marija Kukić
Sve je započelo vrlo, vrlo davno i traje sve do danas.
A počelo je, prema romanskoj legendi, ovako:
Nimfa Belides plesala je na rubu šume zajedno sa svojim prijateljicama ostalim nimfama. Bog voćnjaka Vertumnus pogledavao ju je pohlepnim pogledom, sa žudnjom. Ona čedna i skromna, neiskvarena i čestita nije mogla to podnijeti pa se pretvorila u mali, bijeli, skromni cvijetak tratinčicu.…
