Pismo majke čiji sin ( u tekstovima naš Junak) ima cijeli niz ozbiljnih dijagnoza … Asperger, astma, govorna mana, srčana mana, Tibia vara, PTSP …
Moj se život potpuno promijenio otkako sam saznala za dijagnozu moga sina – Asperger. Nekada pomislim da i ja imam taj sindrom. Moj Junak mi tada lijepo objasni da to nije bolest nego stanje uma.
Moj Junak naoko izgleda kao i svako dijete njegovog uzrasta, ali neke sitnice ga odaju. On će vas pogledati u oči, ali neće reći: “Bok!” nego će samo proći pokraj vas.
Često se mučim razmišljanjem i pitanjem kako se on osjeća u novoj školi, s novim profesorima, s novim suučenicima. Znam da njemu smeta buka, ali se nadam da će on uspjeti svladati sve prepreke koje mu se nađu na putu. Baš kao i do sada!
Svaki puta me zadivi to što njegove profesorice odvoje vrijeme za njega i s njim pred kraj sata provedu u razgovoru.
Njegova sestrična ide u istu školu, ali u suprotnu smjenu. Razrednica je pred njom i njenim razredom pohvalila moga Junaka. Svi smo bili jako, jako ponosni.
Autisti su zapravo posebni po svojoj smirenoj i strpljivoj naravi. Autisti nikada ne lažu. Na laž su zapravo alergični.
Vole rutinu i zadovoljni su kada im se ta rutina ne remeti. Zanimljivo je i to da oni ne prate nikakve trendove. Njima je bitno da se osjećaju ugodno.
Nekada pomislim da je možda i dobro da moj sin nije kao druga djeca. Da je on potpuno zdrav, moguće je da bi vikendima izlazio i imao veliko društvo prijatelja.
On sada nema prijatelje, ima samo poznanike u školi.
Naravno da ovo ne zvuči baš najljepše, ali on ima nas, svoju obitelj koja je uz njega.
Na prvom roditeljskom sastanku upoznala sam jednu hrabru ženu koja mi je rekla pred ostalim roditeljima:
„Vi ste uradili pravu stvar!”
Njene riječi su mi se dugo vrtjele po glavi. Na novom roditeljskom sastanku ponovo smo pričale. Saznala sam ponešto o njenom sinu, njenom Junaku.
Njen sin je lijepi mladić koji ima cerebralnu paralizu. Dijagnoza mu je postavljena u osmom mjesecu života. Ona ga je uspjela podići na noge. On sada ide u srednju školu, veseo je i pametan. Ona, kao majka pružila mu je sve; ljubav, pažnju, podršku i sve duhovno što samo majka može dati.
Naravno da se sada pitam:
„ Imaju li i društvo i dječakove kolege za njega razumijevanja?“
Nekada treba prijeći stepenice različitosti koje on sam ne može preskočiti ni zaobići kao što to može zdravo dijete.
Ja sada govorim o stepenicama ljudskosti. Učimo li mi djecu da budu suosjećajni, tolerantni, pažljivi … prema osobama koje imaju poteškoće, koje se ponešto razlikuju od ostalih?
Vjerujem da će i ovaj Junak i njegova majka uspjeti prijeći visoke stepenice poteškoća i popeti se na njihov vrh.
Majka je njegov anđeo koji ga vodi i podupire. Samo majčina ljubav to može!
Njena ljubav ga hrani i daje mu snagu da prebrodi sve prepreke.
Znam da je ta ljubav obostrana, a kada je ljubav u pitanju, tu ne postoji nemoguće, ne postoje stepenice na koje se zajedno neće moći uspeti.