tekst: Marija Kukić
foto: Ivan Juroš
„Posve polako u maglenom plaštu,
Jutros je ušla u selo. Kroz baštu
Prošla je pored ocvalih lijeha,
Nađoh je ispod snuždenih streha…“
(Kasna jesen –Dobriša Cesarić)…
FOTOGRAFIJE
PROFESORICA VELIKOG SRCA
Pismo jedne majke čiji sin ( u tekstovima naš Junak) ima cijeli niz ozbiljnih dijagnoza … Asperger, astma, govorna mana, srčana mana, Tibia vara, PTSP …
Danas sam bila u školi svoga Junaka, moram biti sretna da se moj Junak sam izborio za sebe.
Kao dijete sa poteškoćama prilagodbe on grabi velikim koracima u srednjoj školi, i osvaja SRCA svojih profesora.
Neki dan mi je rekao “mama rekla je profesorica iz hrvatskog da dođeš u ponedjeljak u školu”.
O, ČOVJEČE, GDJE ĆE TI DUŠA
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Jutro je, posljednji radni dan u tjednu. Kraj ulaza u državnu ustanovu u kojoj radim, naslonjena je fotografija dječaka. Okolo svijeće i par cvjetova. Tijekom dana rastao je broj i svijeća i cvijeća.
Četverogodišnji Mohamed nestao je s početka mjeseca, iz istog dvorišta u kojemu stoje slika, svijeće i cvijeće. Odveden. Mrtav pronađen. Mogućeg počinitelja prijavila je rođena majka prepoznavši ga na fotografiji što ju je objavila policija. …
LJUBAV PREMA PRIRODI
Pismo jedne majke čiji sin ( u tekstovima naš Junak) ima cijeli niz ozbiljnih dijagnoza … Asperger, astma, govorna mana, srčana mana, Tibia vara, PTSP …
Sinoć u vrijeme kupanja moj Junak u kadi ugleda cvrčka: –Mama u kadi je cvrčak!
–Nema problema izvadit ću ga – kažem ja i uzmem komadić ubrusa.
–Nemoj ga ozlijediti -reče moj Junak.
SUZA NA ANĐELOVOJ KOŠULJICI
Piše: Ljerka Pukec
Bila jednom jedna vila kojoj je najdraži posao na svijetu bio sviranje. Jednog je dana poželjela novu frulicu. Zamolila je za pomoć anđela Franju.
Dobar dan, anđele Franjo – pozdravi ljubazno vila.
Dobar dan, vilo – odvrati anđeo.
Čula sam da anđeli imaju dobro srce i da svima žele pomoći, pa sam te i ja došla nešto zamoliti – upita vila.…
ZLATNO OBZORJE
IN MEMORIAM
VRIJEME OD SJEĆANJA
piše: Sonja Breljak
Berlin/ E, da, ovaj dan je kao stvoren za sjećanja. Ona od najfinije vrste. Sjećanja na upoznavanje, prepoznavanje, razgovore, zajednički rad, na naš Glas, suradnike, prijatelje.
– Hajde da budemo suvremeni, napravit ćemo blog o dijaspori i njenim izgubljenim snovima, pa priču ti, priču ja, kao neki razgovor.
MAMINI RADARI
KESTENJAR
Iz naše arhive
tekst: Željko Mužević
Večeras sam se iz Grada vratio garavih prstiju od ljuske kestena koji je maločas poskakivao po užarenoj površini pečenjarnice.
Stajali smo na Korzu, nas nekolicina u redu, kako bi došli na red da nam pečenjar u papirnatu vrećicu gurne pola ili cijelu limenku pečenog kestena.
U tom čekanju zamiriši neki davni kesteni …