događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
tekst: Slavica Juračić
Drugi dan nakon razornog potresa u Petrinji, Sisku, Glini, Baniji i širem zagrebačkom području moje emocije se ne smiruju.
Jučer sam zvala moje drage prijateljice Slavicu, Katu i Natašu. Nakon razgovora s njima koje su jače doživjele i preživjele razoran potres, u mojoj glavi odzvanja: “Sve će biti uredu!”…
Volim Balkan i jug Europe
piše: Alida Bremer
Sestra mog djeda po majci rodom iz Hrvatske se poslije Drugog svjetskog rata udala za Albanca i s njim osnovala divnu, jako solidarnu obitelj. Danas njihova djeca žive raštrkana po cijelom svijetu, jedan mi rođak živi u Kanadi i također ima prekrasnu obitelj u kojoj se svi međusobno odnose s puno ljubavi, poštovanja i topline.
Prije točno godinu dana se starija od njegove dvije kćeri, prava ljepotica i ujedno kanadska poslovna žena, udala za albanskog glazbenika.…
U spomen jednom hrvatskom branitelju
piše: Marko Jareb
Jutros pođoh u trgovinu kupiti kruh. Nemam običaj čitati osmrtnice pred istom. No, jutros mi pogled krene sam i vidjeh poznato lice. Je li to moguće? Ode čovjek kojeg znam još iz osnovne škole. I to hrvatski branitelj. Mlad, tek s pedeset i kojom godinom.
Odlaze hrvatski branitelji jedan po jedan, tiho i dostojanstveno. A nisu se libili stati pred tenkove i čelične ptice, takoreći goloruki. I što su sve proživjeli i prebacili preko svojih leđa. Treba im odati istinsku počast i zahvalu.…
tekst i foto: Alfred Matijašević
Stigla i poodmakla jesen, prostre magleni plašt i razasu biserje našim krajobrazom, pa sve ne zna što se zbiva i što dalje…
Odavno odseliše pjevice, ostadoše vrapci i sjenice; naleti tu i tamo poneki crvendać i palčić, ali samo nakratko, jer ih vrebaju sokoli i ostali jastrebovi ptičari – ne baš ugodna tišina.
Iz naše arhive/ objavljeno 02.11.2019.
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Svi sveti, pa Dušni dan. U nekim dijelovima Njemačke, kao i u Hrvatskoj ( ali ne i u Berlinu), Svi sveti je neradni dan, pa je tu i mogućnost otići na groblje najbližima, upaliti svijeću, izreći koju molitvu, spustiti cvijeće.
Je, brojni kažu kako to mi, živi, činimo više sebe utješiti. Kako god, potrebno je to čovjeku, nama i njima, onima koji su ostali za one koji nisu tu. Kao neka, tiha, tanana veza, spoj, susret.…
Gloria!
…