događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Komentar na tekst “Junakov brat”
Slavica Sarkotić/ 11.07.2017./ Roditeljima su djeca uvijek djeca. I onda kad odrastu, osamostale se, i odu od kuće, i onda kad i sami već imaju sijede glave.
Štitili bismo ih, pomagali, išli za njima posvuda.
Ponekad i pretjerujemo u brizi.
Dok god imaju rodutelje djeca su djeca
Znam to iz svog iskustva, tako su se zaštitnički moji roditelji odnosili prena meni, uvijek me podržavali.…
Komentar na tekst “Kurikularna reforma”
B.Mikulic/04.07.2017./ Prije par godina sam u Večernjaku našao pitanja iz hrvatskog jezika koja bi trebali znati kandidati na državnoj maturi. Bilo je oko 150 test-pitanja. Ja sam uistinu imao problema da razumijem mnoga, odgovor tačan sam dao na tek desetak njih. Supruga na samo pokoje više.
A vjerujte mi nemam nikakvog problema da razumijem složena štiva, filozofska, naučna. Niti da komuniciram s ljudima kada sam u Hrvatskoj. By the way, školovao sam se u Jugoslaviji, čitali smo Krležu, Andrića, Djalskog.
I danas rado čitam književnost nastalu na tim prostorima, pomalo i sam pišem.
B.Mikulic/20.06.2017./„… ko je srčan i ponosan, taj brzo i lako gubi hleb i slobodu, imetak i život, ali onaj koji povije glavu i preda se strahu, taj opet toliko izgubi od samog sebe, toliko ga strah pojede, da mu život ne vredi ništa.“ – I. Andric (Priča o vezirovom slonu)…
Komentar na tekst “Opet su jutros procvali…”
Zvonimir/20.0.6.2017./Zaista vrlo lijep prilog: http://www.hrvatskiglas-berlin.eu/?p=172684
I Flandrija, i stari Egipat i Afroditine suze, sve je kao vrlo lijepa kompozicija vrijedno objavljivanja i svaki komentar je suvišan; nema se što ni dodati, ni oduzeti.
I sad ja, unatoč tome, ipak dodajem:
Da je napisana cijela pjesma, a ne samo prve dvije strofe, bilo bi…
Sonja/16.06.2017/ Zahvaljum Hrvatskom glasu Berlin, cijeloj ekipi na izuzetnoj suradnji. Pohvala na svem radu i trudu koji ulažu u ovaj toliko zahtjevan posao – prenošenje informacija, povezivanja domovine i iseljeništva, objave književnih radova svih vrsta, i sveg ostalog što može zanimati sve koji vas prate.
Komentar na tekst “Otišao s morem”
Jadranka Ivanović-Bolog/ 24.05.2017./
Kada umre Pjesnik da li je on stvarno umro, ja vjerujem da nije. Svoju ostavštinu u stihovima ostavio je svim dobrim ljudima koji traže utjehu u lijepoj riječi.Tako, lijepa riječ ne umire, ona je živa baš kao i njen stvoritelj, Pjesnik. Poštovanom gospodinu Roku Dobra želim laku zemljicu i još lakše nebo.…
Komentar na tekst POSEBNOST NA FOTOGRAFIJAMA
Marija/18.05.2017./ Vidim da se među nagrađenim fotografima našao i suradnik Hrvatskog glasa Berlin, gospodin Josip Fajgl iz Brodsko-posavske županije.
Čestitam njemu, gospodinu Esadu i svima nagrađenima i ponosna sam što su naši suradnici uspješni gdje god se pojavili.
Komentar na tekst “Vozne karte, molim!”
Josip Mayer/ 26.04.2017./ Emil Cipar, eh što ti je život! Lijepe priče uvjek nas na nešto podsjećaju.Više puta netko nađe i sebe u njima. I sam se sjećam nekadašnje parnjače, u rodnoj mi Rečici pokraj Karlovca, taj vlak smo zvali Ćiro.
U jutarnjim satima bio je toliko pun, da konduktera nije ni bilo. Nit bi se moglo od velike gužve bježati pred njime. Šteta da te pruge danas više nema, bila bi to sa Ćirom uz željezničku postaju Rečica, prava turistička atrakcija.
A mi ćemo se čitajući na portalu HGB uvijek sjećati pokojnog Emila i njegovih životnih priča, poput ove “VOZNE KARTE, MOLIM!”…
Komentar na tekst “Vozne karte, molim”
Joko/ 25.04.2017./ K’o ćorava kokoš naletio sam na ovaj prilog koji je ključ škrinje uspomena na osmogodišnje putovanje od Oriovca do Broda u vremenu od 1951. do 1958. Svega i svačega bi se tu moglo pronaći.
Često, moglo bi se reći veoma često prvih godina vlakašenja susretali bismo se svezanim osobama, obično muškarcima u pratni milicionera.
-Utekao je,- prostrujilo je među mnogobrojnim putnicima u…
Komentar na tekst “Lice i naličje”
Josip Mayer/24.03.2017./ Svaka čast Stjepane. Članak je vrlo opširno napisan i vjerujem da će mnogi pronaći sebe u njemu.
Što se tiče kuće odnosno ruševine Đure Đakova, pokojni Emil je to ovako opisao. Zakazali su sljedbenici Đure Đakovića. U turbulentnim godinama krajem prošlog stoljeća izgubili su orijentir i zalutali. Nije čudo …mali ljudi, sitne duše, plitkih misli. Spomenik Đuri Đakoviću nalazi se u Brodskom Varošu pored kuće u kojoj je rođen. Kuća još postoji, ali neće dugo. U ruševnom je stanju i prvi jači vjetar može joj nanijeti smrtni udarac.…