Elizabeta Kopić/ 26.07.2017./ Odmah nakon objave u mjesečniku Fenix u vezi ove nagrade i priznanja Stipi Puđi uputila sam čestitku. I ako se to sve oko pisanja Stipe događalo 2013. godine nikada nije kasno priznati nešto što je čovjeku nanosilo neugodnosti kao i bol. Da je Stipe Puđa dokazao već u više sudskih procesa da je bio tada u pravu ovo priznanje je za njega od velikog značenja, ali šta je sa nama ostalima koji smo trpili razne neugodnosti samo zato jer smo vjerovali u ono što je Stipe pisao? Moram tu spomenuti SHDB i nas iz Zavičajnog kluba „Brođani Berlin. Mi smo u to vrijeme pa i kasnije upravo radi toga trpili nepravdu, nazivani smo komunjarama, jugovićima i da dalje ne nabrajam. Osobno mi je žao da ovo priznanje nije doživio naš predsjednik Ivan Bitunjac koji je bio predsjednik i SHDB i koji je baš radi ovoga svega dao ostavku u SHDB koja mu nije lako pala i mislim da je sa tom boli otišao na vječni počinak. Žao mi je radi toga jer znam koliko je volio i koliko je radio na zajedništvu Hrvata. U svojoj ostavci Ivan piše: NE ŽELIM BITI UVUČEN U NERAZRIJEŠENE PUTOVE NOVCA KOJIM RASPOLAŽE KONGRES. Za sada bih stala i momentalno ne bih dalje do možda druge prilike. Možda će se javiti netko tko je u prosincu 2013. pisao komentare na moje pisanje 31.12.2013. u HGB.
KOMENTAR TJEDNA
Komentar na tekst “Nagrada kao satisfakcija”
.