Komentar na tekst “Vozne karte, molim!”
Josip Mayer/ 26.04.2017./ Emil Cipar, eh što ti je život! Lijepe priče uvjek nas na nešto podsjećaju.Više puta netko nađe i sebe u njima. I sam se sjećam nekadašnje parnjače, u rodnoj mi Rečici pokraj Karlovca, taj vlak smo zvali Ćiro.
U jutarnjim satima bio je toliko pun, da konduktera nije ni bilo. Nit bi se moglo od velike gužve bježati pred njime. Šteta da te pruge danas više nema, bila bi to sa Ćirom uz željezničku postaju Rečica, prava turistička atrakcija.
A mi ćemo se čitajući na portalu HGB uvijek sjećati pokojnog Emila i njegovih životnih priča, poput ove “VOZNE KARTE, MOLIM!”