događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Juračić
Zavila sam se u šutnju koja traje već cijelo poslijepodne pa se moj zet zabrinuo za svoju punicu.
Ustvari, mislim da se više zabrinuo za svoj želudac, jer moja kći ne pokazuje pretjeranu sklonost ka kuhanju.
Morala sam mu reći, što me muči. Gospodarstvo. Ne ovaj naš skromni kućni budžet, nego ono pravo, veliko, globalno gospodarstvo, o kojemu odjednom ništa ne znam.…
Komentar na tekst “Vozne karte, molim!”
Josip Mayer/ 26.04.2017./ Emil Cipar, eh što ti je život! Lijepe priče uvjek nas na nešto podsjećaju.Više puta netko nađe i sebe u njima. I sam se sjećam nekadašnje parnjače, u rodnoj mi Rečici pokraj Karlovca, taj vlak smo zvali Ćiro.
U jutarnjim satima bio je toliko pun, da konduktera nije ni bilo. Nit bi se moglo od velike gužve bježati pred njime. Šteta da te pruge danas više nema, bila bi to sa Ćirom uz željezničku postaju Rečica, prava turistička atrakcija.
A mi ćemo se čitajući na portalu HGB uvijek sjećati pokojnog Emila i njegovih životnih priča, poput ove “VOZNE KARTE, MOLIM!”…
piše: Marko Jareb
U centru mjesta od pedesetak kuća okupljaju se težaci u predvečerje dana nakon napornog rada i raspredaju o koječemu. Vidno su ispaćeni što se očituje po borama na njihovim licima. Oko njih vjekovima stoje kamene kuće. Blizu im je i mali porat u kojem se ljuljaju njihovi kaići na laganom povjetarcu i čekaju ih za polazak na svijeću. U daljini se čuje pjev galeba, dok se iz obližnjeg dvora ćuti miris borovine te cvrkut čvorka i zvuk tihe glazbe.…
Oni se bude u osmijeh zore