Slavica Sarkotić
Podovi starih kuća
Odavno već samuju
Pukotina prepunih uspomena
U kućama osamljenim
Od svih zaboravljeni
Slavica Sarkotić
TEMPI PASSATI
Slavica Sarkotić
Bijaše jedno zrcalo, u njemu orhideja
Tek zaostala slika, misao korifeja
Prozor u život, nečija blaga ruka
Miris borovih grana, božićna jabuka
A iza zavjesa Arkadija, raspršena iluzija
Zelena Toskana, sunčana Andaluzija
U živicama ružmarina gnijezda ideja
Okruglo Sunce, voda i polja azaleja…
RIJEČ KAO LIJEPO STABLO
Svečano obilježena 65. obljetnica života i 45. obljetnica umjetničkog rada naše književnice, pjesnikinje i esejistice, Božice Jelušić. Tom su prigodom pomovirana i njena sabrana djela pod naslovom “Petoknjižje”.
tekst: Slavica Sarkotić
Zagreb, 07. 12. 2016./ Kad u Društvu hrvatskih književnika svoje Petoknjižje predstavlja Božica Jelušić, književnica, prevoditeljica, pjesnikinja, slikarica, znanstvenica, kojoj je ove godine tiskano osam knjiga, onda je to događaj koji se ne smije propustiti.
I nema te hladnoće ni škripavih kukova koji bi me spriječili da ne odem danas u Zagreb zagrliti Božicu.…
OBLACI MEKI OD PAPERJA I SJETE
LILIJE
ŽIVOT JE TEK JEDNA VOŽNJA
HTJELA SAM VAS ZAGRLITI, DOČEKA ME KAMEN
Slavica Sarkotić
Htjela sam vas zagrliti, dočeka me kamen
Iz obližnje živice zapahne loboda
Poslijepodne, omorina, tužnog križa znamen
U blizini negdje žuborila voda
I ruke i oči pokrio vam mramor
Ostalo je ono što tek srce pamti
Daleko je ulica, buka, vika, žamor
Tek po koja svijeća na vjetru zaplamti…
U predvečerje jedno sjetno


