Jadranka Ivanović-Bolog
On reče-Odoh!
Sad moram otići!
Zbogom i Zdravo,
ne ljuti se na me,
naše vrijeme je prošlo.
Zbog tebe još
cijeli Svijet nisam vidio,
zar to nije dobra
s tobom usporedba?…
Jadranka Ivanović-Bolog
KAPIJA
ZASTAVA
Jadranka Ivanović-Bolog
Iskopao je rupu na svojoj slici jako duboku
slikar svojom najjačom crnom, najcrnjom.
Sluteći oko sebe nadiranje velike vode
naslika vodu plavom, najplavljom,
a onda se poreza špahtlom po prstima
i naslika nebo crveno, najcrvenije, svojom krvlju…
Ne, to nije bila ničija zastava.
MISIJA
SIMBIOZA
Jadranka Ivanović-Bolog
Dugo sam sanjala u dubokom hladu divovskoga drveća.
Ono me nije primjećivalo, a ni ja njega.
Živjeli smo bez svijesti o postojanju onog drugog, bez svijesti o samima sebi.
Bili smo simbioza jakog i slabog, pametnog i manje pametnog, gorostasnog i krhkog stvorenja, nekog stvorenja između nas.
A onda je došlo vrijeme munja i gromova i taj cijeli svijet je nestao.…