Pisma nikome i svima

Nela Stipančić Radonić 

A.G.Matošu
Sjediš još uvijek na toj klupi i promatraš
dulje od jednog stoljeća od svog povratka iz
daljine –
ti nas, a mi tebe. Velike tišine nas dijele.
Baš kao snježna prostranstva Sibira između
Rusije i Kine.
Pitam se, hoćemo li prije mi ili
ti progovoriti, jer nas ima više
od Kineza kada se kritike dijele.…

više

Piše: Nela Stipančić Radonić
 

Pitaš me tako obično pitanje seko, tko sam, otkud ja ovdje u ovoj noći dok su svi pozaspali, samo nas dvije na mjesečini, igramo se poput dva labuda, svaka u svom jezeru dubokom i dalekom.
Uzdišem, jer me iznenadi tvoj glas u mukloj noći. Navikla sam na ribe i ptice, na vjetrove i na zime, na tišine i šaptaje, zavidne poglede s obale i glasove prirode, ali na riječi, tople, ljudske, prave…još nisam.

Evo mene na mjesečini zato, jer nikog nema da me smeta dok…

više

piše: Sonja Breljak
Kako nastane, razvije se i postane jedna plodna, dugogodišnja suradnja na Hrvatskom glasu Berlin? Ova o kojoj ću napisati redak-dva, sasvim izgledno, ima sve preduvjete da takva i bude.

Pa evo, kako to primjerice, započne.

U poštanskom sandučiću Hrvatskog glasa Berlin osvanula je poruka koju nam je iz Münchena poslala Nela Stipančić Radonić:…

više