Ti, zaleđena rijeko! Ti, vatro moje studi.
Ti, uzdahu moj, vajni. Ti, ružo moja rosna.
Ja ne znam što bih dao, da padneš mi na grudi.
Da zagrlim te nježno, ti, kulo bjelokosna.
Nismo što jesmo. Mi smo ono što nismo.
Jedno drugome što smo? Reci mi, pjesmo!
Kažeš da nismo ništa, a mogli bismo,
Još jednom biti ono što jednom bjesmo.
Silna parada. I zrakoplov na pisti.
„Sudnji dan“ ili? „Dan sudnji“?… Ne znam točno.
Meni nevažno posve. Đavo je isti.
Raznijet me može straga, sprijeda il bočno.
U gradu boli i pokidanih snova,
Ljubavlju sluđen, prepun moći,
