Sven Adam Ewin
Ljubavi moja, možda ću pitat glupo.
Žena si. Kao žena, gdje ti je kraj?
Ti dugo šutiš… Gledaš u mene tupo.
Misliš, ovaj je ćaknut. I kažeš baj.
.
Sad više ne znam kamo uprijeti pogled?
U bilo kojem pravcu – ima te svud!
Zatim posve nestaješ. Uzimam dvogled.
Tražim te, tražim… No sve je uzalud.
Sluđen, trčim za tobom. Posrćem. Padam.
Prestrašen vičem: draga, stani na čas!
Ona je Eva (a ja posljednji Adam),
U ovom mraku – za me jedini spas.
Ona je Beskraj. Ona je Vječna Žena.
A ja sam samo nužna Protega njena.