stihovi: Sven Adam Ewin
foto: Antun Lukšić
Kud vode ovi puti? Što ovo cvijeće hoće?
To sjedimo nas dvoje kraj otvorena groba.
U prsima je tvojim već davno svelo voće,
A meni koža visi sa obraza mi oba.
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
iz naše arhive/ objavljeno 29.04.2018.
Sven Adam Ewin
Izvan svake sumnje, otisak u stijeni
Bješe kalup nekog zagonetnog tijela.
Komad glave, rebra, ostatak golijeni.
Ali otkud uz to – relikt srca cijela?
Priđem. Stijena šuti. Ja joj kažem: “Stijeno,
Što li mi to skrivaš? Potpuno sam zbunjen.
Otkud u fosilu srce skamenjeno?”
Odgovora nema. Odlazim pokunjen.…