iz naše arhive/ objavljeno 29.04.2018.
Sven Adam Ewin
Izvan svake sumnje, otisak u stijeni
Bješe kalup nekog zagonetnog tijela.
Komad glave, rebra, ostatak golijeni.
Ali otkud uz to – relikt srca cijela?
Priđem. Stijena šuti. Ja joj kažem: “Stijeno,
Što li mi to skrivaš? Potpuno sam zbunjen.
Otkud u fosilu srce skamenjeno?”
Odgovora nema. Odlazim pokunjen.
Pa se opet vratim. Da to srce nije
Plahe antilope? Ili bijesnog tigra?
Srce šuti, ali…vidi čarolije:
Ja ga taknem prstom, a moje zaigra!
Zavibrira nježno čak i ovaj redak.
Bio je to pjesnik. Moj ukleti predak.
“175 soneta”