Sven Adam Ewin
Rečenica mi smrtno boluje.
U riječima mi bolest stoluje.
Ne osjećam je, al´ znam, tu je
I progresivno napreduje.
Rečenicu mi ždere šizma,
Razboljela se od anglizma.
I nema više tko da liječi
Te zaražene moje riječi.…
Sven Adam Ewin
TRAG U VODI
Sven Adam Ewin
Znala sam! Sve sam znala na klupu kad smo sjeli.
Ta tvoja neodlučnost. To tvoje li-la stanje.
Htio bi srušiti most, a strah te potone li.
Za odluku si preslab. Za čini još i manje.
Ti gledaš ravno u me, a misao ti luta.
Ti odlaziš u dvojbi. Stojiš… A ide ti se.
I htio bi i ne bi. Stalno si na pol puta.
Napustio bi crkvu. No kako u sred mise?…
U REGISTRATURI
Sven Adam Ewin
Prvo zapalim prozu. I prozu i svu njenu
Fabularnu strukturu (eksplicitnu do bola).
Pa potom poeziju: praznu i uvijenu
U sedamsto i sedam… plus sedam staniola.
I sve na stolu palim. Sve gori u plamenu.
Da ništa ne ostane – ja skidam se dogola.
Moj pepeo će vjetar otpuhati u trenu
I sav taj slatki nered: intimu s moga stola.…
JUTROS
JA PITAO SAM REDOM
Sven Adam Ewin
Ja pitao sam redom sve ljude od zanata,
I mistike i vrače. I Gospodara Tame:
“Kako doći do ključa za Posvećena Vrata,
Kako da slavim Boga – da okom svrne na me?”
No zalud isposnici. I popovi i fratri.
Zalud svi šamani. I gledanje u kuglu.
Bez odgovara, dakle ( a još u svetoj vatri).
“Da pitam Boga?”, rekoh. I ukucam na Googleu:…
BALADA O DVJEMA DUGAMA
Sven Adam Ewin
…….Pjesnikinji s Lesbosa
Gle, nebom dvije zagrljene duge!
(Je li to gornja… donju dugu snubi?)
Dok nježno im se dodiruju pruge,
Sad gornja duga – donju dugu ljubi.
Tad donja reče, glasom punim tuge,
Kao da sluti, ah, rastanak grubi:
Ako je ovo performans za druge,
Izađi sunce! I odmah nas ubij!…