Sven Adam Ewin
Znala sam! Sve sam znala na klupu kad smo sjeli.
Ta tvoja neodlučnost. To tvoje li-la stanje.
Htio bi srušiti most, a strah te potone li.
Za odluku si preslab. Za čini još i manje.
Ti gledaš ravno u me, a misao ti luta.
Ti odlaziš u dvojbi. Stojiš… A ide ti se.
I htio bi i ne bi. Stalno si na pol puta.
Napustio bi crkvu. No kako u sred mise?
Ti pjesak si kraj vode. U hrpi sad, a sipak.
Jer ti bi htio biti i sestrinski i bratski.
Prođeš li kroz tu vodu, na koncu ti ćeš ipak
Ostavit trag u vodi! Makar homeopatski.
Kroz vodu koju poznam ti tek što prošao si.
Ja dođem a ti odeš. A tek što došao si.