Sven Adam Ewin

RAĐAONICA SONETA

Posted on

Sven Adam Ewin
Ulaziš u sobu. Gore, iznad veže,
Kao zombi vise, opuštenih krila,
Sonet do soneta i prijeteći reže,
A pokriva sve ih paukova svila.

Pjesmama se hrane. Tebe srce steže,
Svakoj je na vratu otvorena žila.
Na krvavom podu uokolo leže
Razbacane kosti s ostacima grila.…

više

ZOV

Posted on

Sven Adam Ewin
Jesi li, srce babino, umorilo se jako?
(Upita srce moje stara žena iz mraka.)
O, umorilo sam se… umorilo sam se, bako.
Dođi u krilo moje. Odmorit će te baka.

O, srce moje, o, ludo srce moje,
Zašto starici (što krije lice svoje),
Iz torbe vire, o, Bože mi oprosti,
Krvava srca i oglodane kosti?…

više

DUG MOJEMU UČITELJU

Posted on

Iz naše arhive/ objavljeno 30.07.2017.

Sven Adam Ewin
Ja bacih zrno u vlažno, meko,
Bilo je sunca, rosulje, inja,
Ja sve učinih kako si reko,
Dragi moj učo iz Sibinja.

Pa ako tuča baš sve mi stuče,
Pa ako voda baš sve poplavi,
Ja ću se sjetiti svoga uče,
I bit ću njegov učenik pravi!…

više

SVATKO MOŽE

Posted on

Sven Adam Ewin
Svatko može napisat pjesmu,
Malo lektira, malo grifovi;
Sjedneš, nalaktiš se na desnu,
A iz glave poteku stihovi.

Samo… ne zaboravi pritom,
Stihovi tvoji bit će žedni;
Zato ih prvo, u srcu čistom,
Napoji dušom. Pa onda sjedni.…

više

POLAZAK

Posted on

Sven Adam Ewin
Prometnik diže palicu. Vlak već kreće.
Ja mašem vlaku. I pusu šaljem. Dugu.
On meni isto. I ja plačem od sreće.
Ja sam mali, osamljen dječak uz prugu.

Meni se čini (ne znam kako da kažem?),
Meni se čini da mi je u tom trenu
I strojovođa, videći kako mašem,
Poslao pusu…

I stisnuo sirenu.

…

više

INTIMA

Posted on

Sven Adam Ewin
U tvome oku naselile se ptice;
Danju je puno zeba i golubova;
Pod vjeđama ti cvrkuću lastavice;
Tvoje je oko – ptičja kuća iz snova.

Kad jutro svane – ptice ka nebu kreću,
A kad zanoći sve one natrag hoće.
Reci mi draga, kamo s večeri slijeću?
U kojem dijelu tijela – ptice ti noće?…

više