Sven Adam Ewin
Odlaze laste, lete put juga,
A mene hvata djetinja tuga.
Lete i lete, lete i lete,
A ja sam tužan kao dijete.
Odlaze laste, odlaze male,
Još uvijek tu su, a već mi fale.
Star sam a evo – rumen od stida
Što mi se srce tako kida.
Odlaze laste, dolazi zima,
Ja svakoj mahnem: “Lasto, bog!”
Zadnja koja je otišla s njima,
Bila je lasta iz srca mog.
A što ako se laste never
Više ne vrate na moj sjever?