Sven Adam Ewin
Utjeho, drhtiš… Reci, što je?
Puls ti varira. Nemaš daha.
Čega se tvoje oči boje?
Bože, sva si, sva si od straha.
O, kako da ti dadem ime,
Kad tebi samoj srce zebe?
Utjeho moja, utješi me,
Ali prvo utješi sebe.
Jer tebe nema tko da tješi
Pa ako vidiš da se znojim,
Ne plači, dušo, već se smiješi,
To ja se za te, evo, bojim.
I nek je hladno, nek je tamno,
Tješit ćemo se uzajamno.