SONET OD BIJELOG SATENA

Sven Adam Ewin
I dok ti gledam bijelo lice
(ideja bješe luda, luda!),
Ja uzeh tijelo gusjenice
I počeh brstit lišće duda.

I sav sam sebe svili dao,
I svila, rekoh, moram biti.
U vrelu vodu tad sam pao
I satkah za te svilne niti.

I svilom pokrih tvoje čelo,
I kosu crnu. Usne mile.
A onda spustih tvoje tijelo
Na sonet moj od bijele svile.

Na svilen šal, na svilen-travu,
Da sniš u svilen-zaboravu.

 

0 0 votes
Article Rating

Related Post

Subscribe
Notify of
guest
0 Comments
Inline Feedbacks
View all comments