PONEKAD RAZMIŠLJAM

Sven Adam Ewin
Bio je, kažu, Veliki prasak,
Prije trinaest milijardi ljeta
I prođe samo jedan časak
I evo nas usred našeg svijeta!

Rodiš se, plačeš, rasteš, raduješ,
Učiš, radiš, tuguješ, ljubiš,
Ponekad sit si, nekad gladuješ,
Ponekad dobivaš, češće gubiš.…

više

METEOR

Sven Adam Ewin
Dok vežem zvijezde u tanki snop,
I fokusiram svjetlosni lom,
Nabacim pogled kroz teleskop,
I samo što me ne strefi grom!

Ugledam bolid! Juri kroz noć.
Nišani Zemlju. Ispustim krik!
On bi mogao i mimo proć’,
Ako na ljude baš ima pik!…

više

TRAGOM “NINOČKE VASILJEVNE”

Večeras je u Zagrebu promocija Zbirke ljubavne poezije “Ninočka Vasiljevna” Svena Adama Ewina

prilog: Sonja Breljak
64264834_1142621542613347_2827408349987864576_oZagreb/ Danas, u ponedjeljak 28. listopada u 19, 30 sati je, u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića, promocija Zbirke ljubavne poezije “Ninočka Vasiljevna, autora Svena Adama Ewina. Knjigu će predstaviti Sonja Smolec  i Vedran Smolec (“Kvaka”). Stihove će čitati Nataša Hrupec.

Pa, eto, kad na moju veliku žalost, je ne mogu biti na mjestu događaja, poetskom vrelu žive riječi, budite barem vi kojima to vrijeme i mjesto dozvoljavaju. I ispripovijedajte nam poslije, kako je bilo.

Zbirka ljubavne poezije “Ninočka Vasiljevna”, djelo je autora nepoznatog…

više

NINOČKA I JORGOVAN

Sven Adam Ewin
Proljeće hrče u hladu vrbe ive.
Ja hodam selom. Jedan me leptir prati.
Na čelu mome izbrazdale se njive.
Što hoće ovaj leptir, da mi je znati.

Gle, on se vraća… Drugi put. Treći… Peti.
Kakav to biljeg nosim na svome čelu?
On ode. Pa se vrati. Pa opet sleti.
I tako stalno. U ljupkom ritornellu.…

više

OČI MOJE NINOČKE

Sven Adam Ewin
Ah, oči moje Ninočke, azur-plave.
U tragovima. To azur više nije.
Kažem pakosmo… Njene oči se jave:
Jednom smo bile u cvijetu Vodopije!

Nasmijem se. I okrenem se k sebu.
I plaćam danak životu neurednom.
I neću priznat da ipak dao  sve bih,
Da njene oči modre vidim još jednom.…

više

POSLJEDNJI LIST

Iz naše arhive/ objavljeno 17.01.2016.

Sven Adam Ewin                …Iz zbirke Zmijski car

tvoja duga bolest.
ušao sam u sobu pun zebnje.
rekla si: ja sam prikovana uz krevet,
a moj pogled je prikovan uz prozor.

kasna jesen u meni trga zadnje lišće,
kao što vjetar kida listove crvenog bršljanja,
prikovanog na zid kuće
preko puta.…

više