piše: Vinko Pavić
Desetljećima se zibala, gizdava, rodna i zelena, između vremena i nevremena, između proljeća i jeseni, između bura i spokoja.
Lelujavo i uzbibano prkosila ljetima, zimama i dušmanima koji joj srce i dušu…, koji joj pod kožu htjedoše, stoljetni san iz žilja uzeti, oči i život iščupati.
O Ivandanu joj kršili ruke da svitnjak upale, zimi žarom njenih osušenih kosa lule palili, promrzle prste grijali i mokre noge sušili. …