događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Vinko Pavić
Desetljećima se zibala, gizdava, rodna i zelena, između vremena i nevremena, između proljeća i jeseni, između bura i spokoja.
Lelujavo i uzbibano prkosila ljetima, zimama i dušmanima koji joj srce i dušu…, koji joj pod kožu htjedoše, stoljetni san iz žilja uzeti, oči i život iščupati.
O Ivandanu joj kršili ruke da svitnjak upale, zimi žarom njenih osušenih kosa lule palili, promrzle prste grijali i mokre noge sušili. …
piše: Vinko Pavić
Poslije kišne večeri ljetna bi jutra osvanula svježa i prohladna. Mirisna. Prepuna boja i života.
Obzorje se iznad lažetinih kuća modri i cakli od čistoće. Vidiš svako grabovo stablo, svaki grm, svaki listak, pticu na vrhu grane kako raširenih krila hvata prve sunčeve zrake i sprema se da poleti. Tek pokoji zakašnjeli oblačak prođe ovom čistom nebeskoplavom modrinom nestajući iza tamnozelenih vrhova Mračaja.…
Vinko Pavić …(Iz knjige Ričička škrinja uspomena)
Moj pradid Mate, kažu, bio visok i naočit čovik. Imao visoka i jaka konja. Dorata.
Bili na glasu i pradid i Dorat. Bili glasni.
Vrime je tih godina, krajem devetnaestoga stoljeća bilo mračno, tegobno i mistično. Ko uvik i svako vrime u našim krajevima. Svaki je đava oda po svitu, vara i plašio narod, gulio i otima. …
