Anđelka Korčulanić

Anđelka Korčulanić

More ljubim,
ljubim ga strasno bojom crvenog koralja
i kristalima soli na punim usnicama.
Blagom što čuva i za me iz daljine valja
k’o ljubavnicu daruje me more:
crnim biserjem u očima,…

više

Anđelka Korčulanić

U tvojim sam rukama oblak
ružičast, prozračan, sasvim lak,
plavim beskrajem jedrim,
sretnog svitanja nosim znak.

.…

više

Anđelka Korčulanić

Rasani me
šûmom još nezačetog vala
sred dalekog oceana,
imenom ruže što je do jučer cvala,
prstima, golim skitnicama
na vijugavim stazama tijela,…

više

Anđelka Korčulanić

Kišni dan. Uklanjam
podsjetnike na nevine laži.
Bacam davno uvelo cvijeće,
vazi vraćam sjaj kristala –
ogledalo nevidljivu suncu.
Na prašnjavu policu prstom…

više

Anđelka Korčulanić

K’o šipak s jeseni puklo je srce,
čini se nikada više ne će biti cijelo,
magleni je pokrov na očima mojim,
žutim lišćem ovijeno hladno mi tijelo.

.…

više

Anđelka Korčulanić

Kažem li kako bez tebe ne mogu
i odem s tobom,
moram li vratiti koraljni prsten
kojim me more nevinu vjenčalo?
U čije ću ruke položiti
ushit i smiraj, milinu i sjaj,…

više

Anđelka Korčulanić

Na karti života timbar su o´ zlata
materine ruke u tistu i vrile fritule,
razbivena kolina,
ukredene trišnje i smij,
ćaćine mirne riči i brižne pištule.…

više

Anđelka Korčulanić

Drvo života presadila sam u zimu,
pod nebo koje ne poznaje sunce,
u debelu zemlju gdje vremena nema
ni za smijeh, ni za plač.
.…

više

Iz naše arhive/ objavljeno 22.10.2020.

Anđelka Korčulanić

Ruke mi kriliš,
široko, široko..
U sebi te ćutim,
duboko, duboko…

Tiho ti šapćem:”More!…

više

Anđelka Korčulanić

U osvetničku pohodu luda vihora,
u ratu majskog cvijeća,
žrtve su jutros pale pokošene.
Ptice su zamukle u pjevu.
U krvavoj bajci na Balkanu
umrla je…

više