MORE U MODROJ KUTI

Anđelka Korčulanić

Pod prijekim okom oluje
sito vjetra i mrtve ribe,
kamen kleše
more u modroj kuti.
Tuče, pila, reže, brusi…
Hladnim pjenušcem,
plavom krvlju zalijeva ga
da mu srce ne prepukne,
cvijet kapara da ne uvene
na grobu neznana mornara.
Kamen kleše
more u modroj kuti.
Iz valova izranja tijelo žene,
Pietà, krilato dijete, odbjegli pas…
U zraku pjesma,
krici galebova i bijela prašina.
Kralju Suncu predaje voljno
sol znoja, dragulje za krunu truda.
Kamen kleše
more u modroj kuti…
—————————————
Anđelka Korčulanić, iz zbirke PO TRAGU BELA SPALATINE.