piše: Verica-Jačmenica-Jazbec, dr. med
Dok smo, prije korone živjeli u normalnom vremenu, ljeti bih češće poslije nedjeljne mise sjela s društvom na kavu na terasi mjesnoga kafića. Naše su teme znale biti sadržaj župnikove propovijedi, protekli događaji u našem mjestu, nove knjige i časopisi, novosti s interneta…
S vremenom sam opazila da nedaleko našega stolića skoro svake nedjelje sjedi ista četvorica mojih sumještana i poznanika, zrelijih muškaraca.…
Prije 23 stoljeća jedan je pisac, Rimljanin, napisao: Čovjek sam i ništa ljudsko nije mi strano.
Otac David
Otkad nas je u ožujku 2020. godine pohodila korona, sve više mojih poznanika pati od nesanice. S ekrana nas već mjesecima zasipaju lošim vijestima koje se u našim životima preoblikuju u brigu, strah, stres, strepnju, neizvjesnost, apatiju i nemoć.
Mi odrasli često dobronamjerno tumačimo djeci kako je za život važno znanje, da se bez njega ne može, da je čovjek bez znanja gotovo invalidna osoba. Djecu želimo poučiti o svemu što ih u životu čeka i što će im biti potrebno.