Ognjenka Kalajdžić: SJEĆANJA NA DANE I LJUDE

piše: Ognjenka Kalajdžić

Divno vrijeme, ni vruće ni hladno. Svjež vazduh poslije kiše pa mi je baš prijao. Sjedila sam na balkonu, u stvari na maloj terasi jer je stan u prizemlju.

Posmatram sve oko sebe. Ptice se usproletale. Lete s drveta na jedno drugo drvo. Malo bolje pogledah, nose nešto u ustima. Čupkaju svoje gnijezdo.

Svašta, nikad to nisam vidjela. Grančice i otpatke slažu na drugo…

više

tekst: Ognjenka Kalajdžić
Mešak se već malo navikao na samoću u Växjö, gradu u kojem je živio, nakon izbjeglištva. Divan grad, pun zelenila i lijepih raznovrsnih građevina. Kažu da je najzeleniji grad u Europi. Šveđani se s tim baš ponose.

Tu je imao samo sestru. Majka je umrla prije dvije godine, a otac davno, skoro da ga nije ni zapamtio. Mnogo mu je nedostajala majka, još se nije navikao živjeti bez nje.…

više

2. dio

piše: Ognjenka Kalajdžić

Grad u koji su nas dovezli zvao se Vaxjo. Pitala sam šta to znači da malo dobijem sliku o gradu. Niko od prevodilaca nije znao. Prvo što me iznenadilo, još dok smo se vozili u autobusu, bilo je da na livadama krave leže. Site sigurno. Jadne naše krave, nikada nisam vidjela da leže. Treba u kamenu naći travu. Kod nas u Hercegovini, kamen na sve strane, kamen i kamen, lijep, prelijep, ali nevalja za krave, mislila sam.

Skoro cijelim putem do Vexjo, bile su šume i livade, zeleno, sve…

više

1. dio

piše: Ognjenka Kalajdžić

Evo je malo ljepše vrijeme. Mislim da više neće biti leda. Kraj je aprila. Lijepa je Švedska kad je proljeće tek počne dodirivati, kad se ono u zimu šunja i sama zima ima mnogo čara.

Joj, kad se sjetim aprila 1993. Tad smo došli u Švedsku. Oslobođeni smo. Divno je, kad ti ništa neće puknuti iznad glave i kad ne misliš na smrt. To je bilo sigurno, al`u duši poče pucati.

Pa, ovi nemili događaji u Ukrajini. Nerazumno, kao i naš rat. Ma,…

više

piše: Ognjenka Kalajdžić
Kuća, velika kao zgrada, izgrađena 1900. Imala je podrum, visoko prizmlje, sprat i potkrovlje. Klasika je virila iz svakog njenog ćoška. Austrougarska je u to vrijeme bila na vrhuncu graditeljstva.

Posebno su se isticala luksuzna, lijepa ulazna vrata, koja su od gornje polovice imala male, staklene baklave ugrađene u drvene okvire. Na tim baklavama su bili ručno izrađeni motivi prelijepih boja. Sve je to imalo neki poseban sjaj, vjerovatno je tome doprinijela neka specijalna tehnika izrade.…

više

piše: Ognjenka Kalajdžić
Iva je curica iz jednog sela u okolici Mostara. Morala je da ide u specijalnu školu jer je bila gluhonijema. Opština je mjesečno plaćala onima koji preuzmu takvu djecu u svoja domaćinstva. Bilo je to jako malo novca, skoro uopšte se nije isplatilo, ali mi smo se već pripremili na jedno malo, slatko biće i ispravke nema. Kasnije je ta suma bila smiješna. Svi mi, pa čak i naše komšije, zavoljeli smo Ivu, pa odustajanje od nje nije bila opcija.

Inače, Iva je rođena kao napredno, zdravo dijete, ali kad su je…

više

piše: Ognjenka Kalajdžić
Osvanu subota, svima  nama najdraži dan u sedmici. Ne moramo se brinuti za sutra,  još jedan cijeli dan imamo na raspolaganju dok pođemo u školu, a mama na posao.

Vrijeme mirno, tihoća samo što ne priča. Bijaše nam divno iako bi tada obično  čistili i pospremali kuću. Upalimo radio i svako na svoje zadatke.

Ove subote mama  je odlučila generalno pretresti kuhinju. Kažem…

više

Rođena je 1949. u gradu sunca i pjesnika, Mostaru. Završila je elektrotehničku školu i radila kao elektrotehničar u Mostaru do 93. godine, kada je ratni vihor donio u Švedsku. Pomalo se bavi slikarstvom, a u zadnje vrijeme se potpuno posvetila poeziji. Učestovovala je u mnogim zbornicima, a izdala je i prvu zbirku poezije ”Dunjaluk u fildžanu”. Nada se da će napisati još mnoge stihove i njoj veoma drage istinite priče poput ovih koje ćemo složiti u rubriku Sjećanja na dane i ljude. (Urednica)

1. MAJ

tekst: Ognjenka Kalajdžić

Divan dan, kakav samo može biti u Mostaru i za Prvi maj.  Ako nije usula dosadna kiša, onda grane sunce  k`o tepsija.  Vazduh je ipak još hladan, pa nije prevruće. Lagani vjetrić se pobrine da bude baš ugodno. Uranačka muzika davno prošla.

Obaveza koliko god hoćeš. Kolač još nisam filovala.

Vikleri na glavi, sudi od sinoć neoprani. Do dva  se sjedilo i pijuckalo. Već se počelo slaviti.…

više