Dragan Gortan
sjećam se margarita
podno malog sela
(kraj nonetovih trsi)
kao mlijeko proliveno
iz sunčevih prsi
i none u crnini
nagnute nad njima
Dragan Gortan
KAKO DOĐE LJUBAV
MOJ GRAD NOĆU
NE POSTOJI
PJESMA O RUKAVICAMA
BITI KAO DRVO
NEDJELJA JE, SVI SMO DOMA
VJETRA TREBAM
SMRT ZVIJEZDE
ZAŠTO SAM NAPISAO OVU PJESMU
Dragan Gortan
Kod vas dolazim jednom mjesečno…
i kad sam vam danas pokucao na vrata
upravo ste iz peći vadili kruh.
Tu pomoć što primate, znam da je malo,
ali… vi se ne žalite, jedino ponekad,
prikrivate nelagodu… kao ono…
nemate mi što ponuditi ni dati… a red je,
zato uzalud mi svako odgovaranje.
Vozeći kući bacio sam pogled na zavežljaj
u kojem se znojio zamotan još topli kruh.
Poput malenog djeteta
kruh je do mene disao, mirisao, i eto…
ja sam zbog njega i pjesmu napisao.
(iz zbirke ”Utjeha zvijezde”, 2011.)