Dragan Gortan

Dragan Gortan

ponekad ”izgorim” pjesmu u glavi
i ne završi u zapisu nego u ”dimu”…

ponekad pak zametak pjesme zapišem
na papir i spremim u džep…
zaboravivši na nju – opere se zajedno s hlačama…

više

Dragan Gortan

zanijemi cvrčak
ušute ptice
krošnja je suncu
prekrila lice

tu noće zvijezde
kad noć je vedra
šulja se vjetar…

više

Dragan Gortan

U svom srcu smjestih te u sobi
U sobi maloj što na more gleda
Davno još, u mladenačkoj dobi
Nezrela ljubav ključ ti sobe preda

Vjeruj mi, obožavao sam tu sobu
Kao naše mjesto tajnovito i sveto
Znajući, neovisno o godišnjem dobu…

više

Dragan Gortan

u mojoj ulici miriše lipa
lipanj je… nikog ne čudi
prašinu zlatnu uokol sipa
prolaze dani, životi, ljudi

za zemlju se korjenom drži
a krošnja joj u nebu cvjeta
mirisom zbori: u svojoj srži…

više

Dragan Gortan

nije bilo s predumišljajem
nit’ je bilo na mah
zapravo…
izabirući strah
i svakodnevicu
jednoličnu, sivu…
zakapali smo je živu…

više

Dragan Gortan

a kad ostare lica
i zgrade uruše
shvatiš, zapravo,
voliš im duše…

više

Dragan Gortan

Nikad vam neću saznati ime, a ni vi moje
(što će ovoj pjesmi donijeti određenu čar).
Stajali ste na peronu željezničke postaje
nervozno pušeći i rukom krijući žar
kao da vam nijedan dan života ne preostaje
(i da za vas uopće ne postoji sutra)
čak se i siva boja vašeg mantila utapala
u sivilo koje je vladalo tog zimskog jutra.…

više

Dragan Gortan
mjesec je svirao trubu
boje staroga zlata
treperave zvijezde-note
vezao lukom legata

zapalio svaku zvijezdu
čak ugaslu i staru
s malo oldie jazz-a
u svom repertoaru…

više

Dragan Gortan

Šute prazni
Kolosijeci…
Koga čekaš?
Daj mi reci?

Upitah sjenu
Ispod trijema;
Čekam sreću
… koje nema…

više

Dragan Gortan

ponekad moja majka
samotne večeri krati
gledajući stare fotografije

u kutiji od cipela
na srebrnom bromidu
svjetlom zamrznuti trenuci…

više