Dragan Gortan

Dragan Gortan

nije bilo s predumišljajem
nit’ je bilo na mah
zapravo…
izabirući strah
i svakodnevicu
jednoličnu, sivu…
zakapali smo je živu…

više

Dragan Gortan

a kad ostare lica
i zgrade uruše
shvatiš, zapravo,
voliš im duše…

više

Dragan Gortan

Nikad vam neću saznati ime, a ni vi moje
(što će ovoj pjesmi donijeti određenu čar).
Stajali ste na peronu željezničke postaje
nervozno pušeći i rukom krijući žar
kao da vam nijedan dan života ne preostaje
(i da za vas uopće ne postoji sutra)
čak se i siva boja vašeg mantila utapala
u sivilo koje je vladalo tog zimskog jutra.…

više

Dragan Gortan
mjesec je svirao trubu
boje staroga zlata
treperave zvijezde-note
vezao lukom legata

zapalio svaku zvijezdu
čak ugaslu i staru
s malo oldie jazz-a
u svom repertoaru…

više

Dragan Gortan

Šute prazni
Kolosijeci…
Koga čekaš?
Daj mi reci?

Upitah sjenu
Ispod trijema;
Čekam sreću
… koje nema…

više

Dragan Gortan

ponekad moja majka
samotne večeri krati
gledajući stare fotografije

u kutiji od cipela
na srebrnom bromidu
svjetlom zamrznuti trenuci…

više

Dragan Gortan
sjećam se margarita
podno malog sela
(kraj nonetovih trsi)
kao mlijeko proliveno
iz sunčevih prsi
i none u crnini
nagnute nad njima

sunce zrak žari…

više

Dragan Gortan
Ona dođe nepozvana
Njen korak se ne čuje
Na pogled isti si izvana
A već ju ćutiš… tu je

I dok misliš, moći ću
Sve pod razum svesti
Već šapnu; Noćit ću!
I u srce ti se smjesti…

više

Dragan Gortan

izronivši iz tamnih voda
moj grad noću
poput ukleta broda
brodi kroz samoću
tu nitko ne zna
ni odakle dolazi
ni kamo plovi
trg mu je paluba
zvonik jarbol od cedra
njegova jedra napinju snovi…

više

Dragan Gortan
Ne postoji ništa
Što bi moglo biti puno
Kao ispunjeno ljudsko srce

I ne postoji ništa
Što bi moglo biti prazno
Kao čovjek pun samoga sebe

……

više