Jelena Stanojčić
Nakon toliko godina
Pojavio si se niotkud
S istom strašću u oku.
Kao kiša
Koja rijetko pada,
Kao prva i zadnja misao.
Kao mladenački zanos,
Kao ljubavna pjesma
Koja me ostavila bez riječi.
Kao uskrsnuće koje ima moć
Svako lice koje sretnem
Preoblikovati u tvoje.
I što sad?!
Žena sam s ružinim pupoljkom u srcu.
Ako dopustim da ruža procvjeta
Morat ću imati na umu i njeno trnje.