Miljenka Koštro
Ne poznajemo mi jedni druge
Ne poznajemo brazde koje je netko orao
Sjeme u njih sijao i znoj prolijevao
Ne poznajemo ni žetve tuđe
Jesu li bile plodne, ili je suša sve spržila
Ne poznajemo mi jedni druge…
Miljenka Koštro
ČOVJEK UMIRE
LICE I NALIČJE
PRIJE SNA
BILO GDJE I BILO KAD
PITAŠ ME, DIJETE…
piše: Miljenka Koštro
Dan se slegao. Sunce otpuzalo zapadu. Ja zagledana u ovaj trenutak, u ovaj odlazeći dan, u sutra, u nedogled… Ne znam jesam li više zagledana očima ili srcem?
Razmišljam: Dlanovi čovjeka brišu suze, grle, iščekuju svitanje, zaustavljaju nasilje… Sve već poznato. No, dlanovi čovjeka pune škrinju boli, trgaju …
ZAŠTO SAM ZAMRZILA OGLEDALA
piše: Miljenka Koštro
Čula sam oglas preko lokalnog radija. Traže mladu, sposobnu djevojku za rad u trgovini odjeće, u samom centru grada. Učinilo mi se privlačnim. Porazgovarala sam sa svojom bolesnom majkom koja me ohrabrila: – Marta, ti to možeš.
Novac nam je nužan, jer živimo u davno sagrađenoj i oronuloj kući, na rubu grada, od socijalne pomoći.…
Ispod tijesne košulje