Miljenka Koštro
Pitaš me kako sam
Dobro sam
Mogu se sageti
Prigeti, nageti
Pisati, disati
Grčiti, vrištati
Ljutiti, hodati
I smijati se mogu
Hvala dragom Bogu
Misli mi grmlje
Na kojem listaju riječi
Riječ zagrmi, zazveči, zaječi
Na kamenu
U plamenu
U znamenu
Pitaš me
Što ću ti reći?
Ako ti riječju lomim misao, kosti…
Ovoj kostolomki oprosti, oprosti…
Ako su mi slova kruta kao stijene
Parkirana nepropisno
Znaj, moje riječi ruku dignu i na mene
Ali me, divljakuše češće grle i ljube
Zbog mene lome zube
Da mi je znati
Oko riječi se ne petljati
Ali
Preko usana se prelijevaju
Dozrijevaju gorke ili slatke
Neke neprobavljive
Zaolcaju se u stih
U pjesmi kvakću, grakću
Kao divlje patke
Ja se satrala objašnjavajući
A ti mi hladno reče
Ženo, dojam ohladi
Stihovi te liječe
Za mila Boga
Mene? Od čega?
Opet hladno veliš
Od toga i toga…
Ništa mi ne bi jasno
Nasmijem se glasno
Idem, već je kasno,
Sklepati pjesmu strasno
I, eto te nove pjesme
Lepršave, malo nešesne