09 PRIČE

NOVA SURADNJA

Posted on

Na zanimljivo pismo iz Dublina koje nam je poslala Dubravka Lisak, odgovorismo zainteresirano, znatiželjno i srdačno. To opet izazavalo pozitivinu reakciju i evo nas pred vratima otvorenim za novu suradnju. Nova suradnja traži novu rubriku. Njen naslov je “Zašto sam otišla”. Evo što o sebi, suradnji i temi kaže autorica i naša nova suradnica. /Urednica/

piše: Dubravka Lisak
ja5Zovem se Dubravka Lisak i živim u Dublinu. Rođena sam u Zagrebu a odrasla i većinu života provela u voljenom Prigorju.

Iako je moj životni put prožet beskonačnim usponima i padovima, postojala je jedna konstanta koja je uvijek izvirala iz moje nutrine, a to je kreativnost i pisanje. Ma koliko me život slamao ili uzvisivao, sve je završavalo na komadu papira.…

više

IZ SELA U GRAD

Posted on

piše: Bosiljka Schedlich
Dugo sam iščekivala to mjesto po imenu Grad, kuda je otac odlazio na rad u tvornicu.

Mislila sam da je tamo sve bolje, da tamo nitko nikoga ne tuče. Ne tuku muževi žene, ne tuku djecu. Ni životinje. Ne tuku ni djeca djecu, niti mlađima otimaju cipele i s njima igraju nogomet kad se raspadne lopta od starih krpa.

Jednog ljetnog dana u hlad ispred naše kuće sjeli su susjed Ante i još tri momka iz sela. Pjevali su.…

više

K VRAGU RIBE, PUŠKE I OSTI

Posted on

piše: Jadran Šantić- Šangarelo

Dragi štioci moji i lipi jur san se sitija jedne barufe koju je opetovano činija jedan moj susid i prijatej i to dosta vrimena.

Kako i sami znadete u Split su se  jedno vrime ka tsunami skalali naši dični vlaji a i bome vlasi ča oče reč oni pusti svit iz Ercegovine. Nisan i ne bi tija nikoga uvridit ma u nas u Split se tako kaže za one naše vridne jude pune furbarij priko naši brda zovemo vlaji a one koji su još daje iza brdija u Ercegovini i koji su isto vridni i furbasti zovemo vlasi. Eto tako je i gotovo.…

više

ZLATNI ZUB

Posted on

piše: Marica Žanetić Malenica
„Ovako nešto ne pamtim da sam vidio/vidjela. Tko Vam je to radio?“

Otprilike ovako započinjao je svaki moj razgovor kada bih posjetila neku stomatološku ordinaciju, sve dok se nisam zadnjih dvadesetak godina usidrila kod moje zubarice Suzane.

Pa se ona, vremenom, prestala čuditi zlatnoj krunici zuba na poziciji šest donje lijeve čeljusti.…

više

PAKLENI PLAN

Posted on

piše: Marija Juračić

Kinezi su polako osvajali naše tržište. Dolazili su u početku s jeftinom robom i onim dućančićima u kojima ste sve mogli kupiti po dvanaest kuna. Posprdno smo govorili o njihovoj robi, jer bi njihovu igračku dijete rastavilo prije nego neku domaću.

I mediji su nas upozoravali da su neke iz Kine uvezene igračke otrovne, ispuštaju otrovnu boju koja će otrovati našu djecu. Pune su formaldehida i ftalata, kemijskih spojeva koji su  jednako štetni kao i azbest.…

više

NEKAD BILO…

Posted on

Iz naše arhive/ objavljeno 24.03.2016.

Šaranje uskršnjih jaja u Sonti

piše: Ruža Silađev
Tradicija oslikavanja uskršnjih jaja u Sonti je veoma duga. Zapravo, ne postoje pisani podaci o tome.

Jaja su se ukrašavala tijekom Velikog tjedna. Naročito su bile omiljene dvije tehnike.

Lakša i jednostavnija tehnika, koja se i danas još uvijek koristi, a i opće je poznata, je ukrašavanje s  listićima biljaka i farbanje u lukovini, ljuskama od crvenoga luka.…

više

TAMO GDJE SMO VIDALI RANE DUŠE

Posted on

Iz naše arhive/ objavljeno 06.06.2015.

piše: Dragica Šimić
Teško je reći zašto smo bili sretni a i pomalo nesretni i da li se čovjek može istovremeno poistovjetiti sa oba osjećaja  poslije velike patnje i teškog životnog iskustva u kome sve nestane a duša biva ono što je najjače ranjeno.

Nevidljiva, nedodirljiva, neki čak ni ne vjeruju da ona postoji ali   većina je osjeća koliko osjeća i tijelo, i  ta većina, ti mnogi, svjesni su da rane tjelesne, dodirljive, zacijele s vremenom.…

više

PRAVI PRIJATELJI

Posted on

piše: Marija Juračić
Da su građani Lijepe Naše dobri i plemeniti ljudi, koji će uvijek priskočiti u pomoć nemoćnima i potrebitima, ne treba dokazivati. No. manje je znano da su i kao prijatelji vrlo privrženi  i darežljivi.

Ta spoznaja, koliko drže do svojih prijatelja, uvukla je u mene blagu tugu i sumnju da ja prijatelja zapravo nemam. Sa svojom najboljom prijateljicom podijelim poneki trač, popijem kavu u omiljenom kafiću i već po navici tu kavu uglavnom plaćamo naizmjence.…

više

ČUDO NAD ČUDIMA

Posted on

 DOK JE LUPARI U DALMACIJI, NIMA STRAJA O GLADI

tekst: Jadran Šantić Šangarelo

Jo judi moji koji smo mi lipi bokun naše prilipe drržave. Dalmacija je čudo nad čudiman jerbo ća se u nas u Dalmaciju dogaja to se nemore nigdi drugo njanka u snu dogodit.

Evo moran se dotaknit i moje pokojne None. Ona mi je uvik nala spomenit njezinu poznatu misal kako u nas u Dalmaciju niko nikad nemore bit gladan.

A kako?…

više

BILJEŠKA O AUTORU

Posted on

Završili smo objavu knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće” Filipa Ćorlukića. Iz knjige, kao što je to na kraju i red, donosimo i Bilješku o piscu. Imamo privilegij da nam je autor, Filip Ćorlukić, u mogućnosti ipak, a nakon nedavnog moždanog udara, napisati nekoliko riječi u ovoj završnici objave. A obećava i koji redak više u narednim danima. Dragom dida Filipu, našem najstarijem suradniku želimo brz oporavak. Na ovim stranicama ima se svakako šta njegovo čitati. A čitamo se, ako Bog da,  i dalje! (Urednica, ili kako bi dida Filip rekao – “šefica” 🙂 )

Iz  knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće” Filipa Ćorlukića

filip-promocija1Filip Ćorlukić rođen je 6. siječnja 1928. u selu Vrhovi kod Dervente, od oca Stjepana, željezničkog službenika i majke Kaje, domaćice. Prva dva razreda osnovne škole je pohađao u derventskoj osnovnoj školi časnih sestara, da bi je zbog očeva premještaja nastavio u tuzlanskoj osnovnoj školi časnih sestara. U Tuzli je pohađao gimnaziju do jednog dijela šestog razreda, a budući da mu je otac početkom 1943. premješten u Bosanski Brod i on je pohađanje nastave nastavio u Derventi.…

više