događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Juračić
Danas moji ukućani nisu štedjeli riječi u kritici skuhanog ručka. Rekli su da je nejestiv baš kao naša politika i da to ni pas s maslom ne bi pojeo, baš kao što ne bi pojeo makinacije ljudi koji su u toj politici isplivali na njezinu površinu.
Šutim i trpim, a onda me dotuče unuk pitanjem, može li naručiti picu. I ta njegova želja mom zetu zvuči politički. Željeli su i platili jedno, a nakon kuhanja dobili nešto sasvim drugo.…
piše: Bosiljka Schedlich
Nenadano, kako je došla, tako je i otišla. Jedni prijatelji su je doveli, a drugi su je odveli.
Tako je prekinuto tek započeto upoznavanje i zbližavanje dviju žena, majke i kćeri, njihovi mali razgovori i dogovori o jelu i učenju, o posjetama. I o onome što je bilo ranije, posebno u majčinom djetinjstvu i mladosti. A što mi je bilo najdraže slušati.…
piše: Marija Juračić
Od kada imam mail, moj je svijet postao šareniji. U onom pozitivnom i negativnom smislu.
U mom staromodnom svijetu bilo je nezamislivo pisati nepoznatoj osobi, a evo sada, kao da smo svi rod rođeni. Prvo mi je počela pisati američka vojska. Masovno. Bilo je tu običnih vojnika, admirala i generala u sjajnim uniformama i s laskavim riječima. Poučena ponašanjem nekih naših generala, nisam odgovarala pa su pisma vremenom jenjala.…
piše: Marija Juračić
Pita me unuk, tko je elita u Lijepoj Našoj?
Na svoj dječji način pita, jesu li to slavni i bogati o kojima pišu naši tabloidi?
Pišu o gabaritima njihovih tijela, njihovih vila, kupovini šeste nekretnine, imenima njihovih mačaka, torbacima koje nose, skijalištima na kojima se sunčaju, jahte na kojima rastežu svoje silikone, pišu o njihovim ljubavima, rastavama, političkim stavovima, uličnim sukobima……
tekst: Dragica Križanac
Dijana je žurila u rodno selo posjetiti oca. Danas je navršio osamdeset i treću i kupila mu je dar za rođendan. Tabakeru za cigarete. Oslobodila se svih obaveza za taj dan i odlučila ga provesti s ocem. Osjećala se malo kriva, jer je u posljednje vrijeme bila vrlo zauzeta i nije ga baš često obilazila.
– Ostaću sve dok ne padne mrak, mislila je.
Otkako je majka umrla prošle godine živio je sam. Mlađi Dijanin…
Nakon predsjedničkih izbora
piše: Marija Juračić
Završili su predsjednički izbori. Za neke očekivano, za neke neočekivano. Sada su se na naš medijski prostor sjatili mnogi analitičari, politički stručnjaci, glasnogovornici stranaka, da utvrde tko je kriv za poraz jedne političke opcije. Izbacuju općepoznate mudre misli o trećem igraču koji je poremetio predviđene kalkulacije, učinio bezvrijednima sačinjene križaljke i to samo jednim bojnim pokličem.
Spominju ulogu jedne biračke grupacije koja je iskazala povjerenje …
tekst: Dubravka Lisak
U doba stare Jugoslavije vjeronauku nije bilo mjesto u školi. Ne sjećam se da nam je itko u školi ikad pričao protiv Crkve, samo su te dvije stvari bile strogo odijeljene. Vjera se učila kod kuće i na vjeronauku u Crkvi.
Bake su nas učile moliti najjednostavnije i najčešće molitve. Očenaš, Zdravomariju… pa ipak, moja obitelj nikad nije redovito išla u Crkvu na misu. Nije da nismo bili vjernici. Išli smo na hodočašća u Mariju Bistricu, mi djeca smo voljeli svibanjsku i …
piše: Marica Žanetić-Malenica
– Majko, mislim da je došlo vrijeme – govori mi uznemirenim glasom mlađa kći ušavši užurbano u stan jednog prosinačkog ponedjeljka 2019-e.
Skačem kao šilom ubodena s kauča na kojemu sam, opružena i ugodno ušuškana u toplu dekicu, jednim okom gledala u televizijski ekran prateći kviz Potjera, a drugim u umjetno drvce koje mi zadnjih godina vrlo uspješno, u mjesecu blagdanskog šarenila i šušura, glumi bor.…
piše: Ognjenka Kalajdžić
Divno vrijeme, ni vruće ni hladno. Svjež vazduh poslije kiše pa mi je baš prijao. Sjedila sam na balkonu, u stvari na maloj terasi jer je stan u prizemlju.
Posmatram sve oko sebe. Ptice se usproletale. Lete s drveta na jedno drugo drvo. Malo bolje pogledah, nose nešto u ustima. Čupkaju svoje gnijezdo.
Svašta, nikad to nisam vidjela. Grančice i otpatke slažu na drugo…