KAD NOVI SUSTAV ZANOVIJETA

piše: Marija Juračić

Čuo me zet kako gunđam na moj novi Word. Žalim za mojim starim Wordom koji je bio jednostavan, logičan, koji je bez mnogo filozofije izvršavao sve  što sam od njega tražila.

Izvršit će i ovaj, ali uz previše zanovijetanja. To što razlikuje pravopisne greške u tekstu od gramatičkih ne znači da se mora toliko razmetati. Kada bude uočavao pogreške vezane uz sintaksu, e, onda ću ga shvatiti ozbiljno.

I znate što? Mislim da je stari gospodin koji je izmislio opcije copy – paste umro upravo zbog novog operativnog sustava, zbog njegovog zanovijetanja. Kada želim da mi nešto kopira, onda hoću da vražji stroj tu naredbu jednostavno i izvrši, a ne da me pita o načinima na kojima ću tu radnju izvršiti.

Da biste bolje shvatili na što mislim, ispričat ću vam jedan stari vic iz ljudskog života.

Našao se čovjek u stranom gradu, a morao je na zahod. Krenuo je prema obližnjoj kavani gdje je namjeravao popiti kavu i obaviti to što mora. No usput je ugledao trafiku u kojoj je bio samo prodavač pa je procijenio da ima dovoljno vremena kupiti kuvertu i marku i svojoj dragoj poslati pravo, starinsko ljubavno pismo. I tu počinje priča čije mnoge elemente možete primijeniti na novi Word.

„Molim vas jednu kovertu i poštansku marku“, reče čovjek.

Uslužni prodavač upita: “Kakvu marku želite? Imamo ih s motivima cvijeća, drveća, riba, poznatih osoba, ptica…“

„Dajte mi jednu s pticama“, prekida čovjek prodavačevo nabrajanje.

Uslužni prodavač nastavlja: “Kakvim pticama? Imamo ptice pjevice, ptice selice, ptice močvarice, ptice stanarice…“

Čovjeku je već voda došla do grla pa prekida prodavača: “Ma dajte mi brzo jednu sa selicama.“

Tu se tek prodavačevo lice ozari pa počne nabrajati ponudu svog bogatog asortimana: “Želite li lastavicu, kosa, čiopu, čvorka, labuda…“

„Ma dajte mi labuda“, poviče čovjek misleći da je muci došao kraj, ali uslužni prodavač nastavlja:

“ Kakvog labuda želite? Crnog, crnovratog, grbavog, bijelog, patuljastog, labuda trubača, labuda zviždača…“

Uvidjevši da nema toliko vremena, čovjek je iksao prodavača i izjurio  iz dućana odlučivši da će svojoj dragoj poslati običnu SMS poruku.

Zet mi se smije i kaže da je starijim ljudima svojstveno ne prihvaćati novitete, a kako zeta ne mogu jednostavno iksati – šutim.

No, nije prošlo ni pola sata kada je zet počeo gunđati na svoj program. Ma što gunđati? Bijesan urlik je stigao iz susjedne prostorije.

„Što je? Što se događa?“ povikale smo ja i kći uglas.

Nakon nekoliko trenutaka tišine, zet je progovorio: “Prokleti stroj. Ne prepoznaje moj stari skener. Neće mi skenirati dokument…Već me po ure zeza i daje razne prijedloge da bi na kraju rekao da skenera nema.“

„E, moj zete. Iksao te je samo tako.  Ali ti si još relativno mlad pa prihvati novitete bez gunđanja i kupi novi, kompatibilni skener.“