09 PRIČE

piše: Marija Juračić

Ponovno je zapuhalo. Ispočetka plaho, sramežljivo, kao nećkajući se, a onda je vjetar pokazao snagu.

Tvoja se maglica nad provom zanjihala i učinilo mi se da si uzdahnuo. Plovimo.…

više

piše: Marija Juračić

Amelija se veselila izletu koji je za svojih petnaestak studenata organizirao stari profesor Biner u sklopu terenske nastave. „Kakvi ćete vi arhitekti biti“, gunđao je, “ako nikada niste vidjeli i doživjeli neko zaista staro zdanje koje i danas odolijeva vremenu, a u kojem su ljudi prije nekoliko stotina godina živjeli, voljeli se, rađali djecu, brinuli se o svakodnevnim problemima…“…

više

piše: Marija Juračić

Marin je često osjećao da je Jadran samo malo veća bara koju bi lako mogao preplivati. Uzdužno, s otoka na otok. Često je maštao o tome da posjeduje sve te otoke i njihove hridi, da je gospodar cjelokupnog njihovog življa. Ne bi on bio loš gospodar. Ne bi tlačio ljude i svi bi dobro živjeli pod njegovom vladavinom.…

više

piše: Marija Juračić

Aras je sjedio na kamenu, oslonjen na bitvu. Njegovo je mršavo tijelo u mraku  nalikovao  odbačenom smotuljku zgužvane odjeće. Obujmio je koljena rukama, klonuo umoran od nekoliko neprospavanih noći, nesposoban ustati i poći kući.…

više

tekst: Marija Juračić

Anastazija se dobro osjećala u tom okruženju. Godinama je nitko nije nigdje pozivao, a onda je  stigla pozivnica na reviju skupog nakita. Na taj ekskluzivni društveni event  bili su pozvani samo gosti za koje se znalo da posjeduju i kupuju takav skupocijeni nakit.…

više

piše: Marija Juračić

Ovih smo dana svjedoci pobune seljaka – svinjogojaca koji traktorima sprečavaju neometano prometovanje prometnicama „Lijepe Naše“:

„Što ta raja hoće? Kako smiju ljudima zapriječiti put? Treba ih sve pozatvarati.“ …

više