Marija Juračić
Jedne noći u sebe uronjena
okrenula sam prema Njemu lice:
Daješ sunce da nam život grije.
Zašto pusti u korablju svoju
žohare, komarce i zmije?
Hoće li tako ostati do vijeka?
Čula sam ga da se slatko smije
i odgovor: Pustih i čovjeka.