Marija Juračić
Kada se svađamo more i ja
jer ima i takvih dana
ono se naljuti
i danima šuti.
.
Ne da vjetru da mi jedra mreška
i nema smješka u oku duboku.
Sve ribe od mene okreću glave
a dubine plave
mrmore.
More mi kaže da sam mu teška
tek prirode greška
i sve boje pretvara u sivo.
A ja mu velim da je tromo
da smrdi
na ustajalo pivo.
I spomenem Posejdona
u kontekstu ružnom.
Ono mi prijeti da će morske pse
poslati na mene
da neće trpjeti drskost jedne žene
a ja njemu da svoju ljepotu
mojem oku zahvaliti može.
More odjednom
nasmije se vedro, napuše mi jedro
i opet nad nama sunce sja
i smijemo se, smijemo se more i ja.