događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
tekst: Marija Kukić
Foto: Mirko Cenbauer …foto album
Nošena vjetrom, ogrnuta tmurnim oblacima, obgrljena zubatim suncem, stiže nam ona, kraljica među svim godišnjim dobima, a ime joj je – jesen. U naručju nosi mnoštvo dozrelih plodova, onih samoniklih, ali i onih uzgojenih ljudskom rukom.
…Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po sestri i majci nam Zemlji.
Ona nas hrani i nosi slatke nam plodove,
Cvijeće šareno i bilje donosi… (Sv. Franjo Asiški – Pjesma stvorova)…
piše: Filip Ćorlukić …Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Postao sam svjestan da mi bojna više nije zaštita i da tu više ne smijem ostati, pa sam se sjetio poslovice: “Uzdaj se u se i u svoje kljuse”. Kljuseta nisam imao – bio sam sam.
Cilj mi je bio doći u Derventu i nastaviti pohađati nastavu. Tu sam još prespavao, a ujutro sam sam sreo dva brata Štrukelja. Oni su nešto stariji od mene, nisu bili u Hasićevoj bojni i ne znam kad su došli, a čim sam ih ugledao u glavi mi se rodio plan odlaska iz Bijele. Potražio sam Ivicu Katavića, bivšeg susjeda, koji je prije…
piše: Marija Kukić
Ovih dana imala sam doista „ozbiljnih“ problema. Mučila me zanoktica na prstu desne ruke. Osim neugodnog osjećaja peckanja, još je u pitanju i desna ruka. Kako lijevom rukom i kojim „alatom“ odstraniti tu neugodu?
Znam da u kući imam škarice za nokte, ali gdje su? Tko će ih pronaći? Tako sam ih dobro „spremila“ da im se zametnuo svaki trag. Pokušati s velikim škarama!? Makar šta! Ovako oslabljenog vida, mogla bih odrezati i komadić mesa na prstu. Grickalicom za…
piše: Filip Ćorlukić …Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Sutra ujutro Marjan je stigao nešto prije osam. Zanimljivo je da se uopće ne sjećam opraštanja s mojima. Ipak je to put u potpunu neizvjesnost i moralo je biti dojmljivo, ali se ničega ne sjećam.
Sjećam se tek jednog događaja od prilike pola sata kasnije. Marjan i ja smo išli putem laganom uzbrdicom, a pored nas su išli pojedini vojnici bez ikakvog vojničkog reda. Nije ih bilo mnogo. Ja sam na sebi imao tenkovsku crnu odoru, koju mi je dala majka moga u borbi poginulog krizmenog kuma. Preko toga sam imao tatin…
tekst: Marija Kukić
foto: arhiva Hrvatskoga glasa Berlin
Sigurno je svima poznat onaj čudesni osjećaj iščekivanja kada znaš da će ti netko doći, ali ne znaš kada.
„Doći ću! Sigurno ću doći. Sve ovisi o ujaku i o tome kada će nas pustiti da idemo.“
Ujak! Sigurno će ih zadržati što duže bude mogao jer i on ih vrlo rijetko viđa. Eto, tako nekako, za vrijeme njihovog godišnjeg odmora na Jadranu. Cijelo prijepodne i dio…
tekst: Jadran Šantić Šangarelo
Puno nji će reć on je stari čovik pa ga svaka stvar smeta ma je šipak, poznajen ja regimentu stari i stariji o mene koji se ne ošervaju na ono ča mene pritišče i muči.
Evo u ovu lipu i najlipju našu jemamo dušmane ma sad iznutra koji i ne spavaju vengo stalno smišjaju kako lipu našu vratit u doba crnila, ustašije i jubitejstva dr. Ante i crni stranic povijesti koje je on ispisa sa pjačkon ubojstviman i prodajom majke zemlje a bome su pridonili i oni čiji potomci i daje streme njegovoj pulitici.…
piše: Marija Juračić
Već se neko vrijeme na televiziji vrti reklama u kojoj se nesretna, radom i djecom premorena žena, uzimanjem samo jedne pilule pretvara u sretnu i zadovoljnu ženu, majku, kraljicu. Ne, nemojte krivo shvatiti. Poslovi nisu nestali. Oni su još tu. Možda su se i povećali, ali sada ih ona, zahvaljujući piluli, lako obavlja. Čak se stigne i igrati s vlastitom djecom!
Ali to nije sve. Pilulu uzima i njezin suprug pa se i on veselo pridružuje obiteljskom udarništvu. Sada na scenu stupa…
Piše: Viktorija Banić
Na izlazu iz trgovačkog centra opkolila me je sa svih strana i istovremeno porazila vrelina ljetnog poslijepodneva. S čežnjom sam se sjetila ugodne klime upravo napuštenog zatvorenog prostora. I zasjedne mi nametljivo u misli ono vječno pitanje – jesu li ranije ljeta bila manje vruća ili smo se „razmazili“? Dok tako šutke prebirem po glavi, slažući argumente „za“ i „protiv“ ugledam tri lika ispred sebe – mama i dvoje djece.…
Piše: Filip Ćorlukić …Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Negdje u proljeće Marija se zaručila s Josipom Keržanom, koji je u vrijeme studija igrao u HAŠK-u ili Građanskom. No on je sada bio ustaški poručnik i često je bio izvan Tuzle, pa se ona češće viđala s domoranskim topničkim poručnikom Stjepanom Novoselićem. Bio je to zgodan visok mladić, ali meni nije bilo drago što ona s njime šeta kad nema Joze. Jednom sam je čak potjerao s plesa u dvorani hotela Bristol.…
Iz naše arhive/objavljeno 21.07.2010.
tekst: Emil Cipar
Bio, dakle, jedan kralj u jednom kraljevstvu …svejedno kojem. Imao taj kralj, kao i svi kraljevi, svoje podanike. Ništa neobično. Ali, kralj iz priče imao jednoga, koji je bio malo neobičan. Za sve loše, što se događa u životu, imao je uvjek isti komentar …nečemu je dobro.
Dočuo to i kralj. Htio upoznati podanika i uputi se k njemu. U putu ga uhvati kiša i kralj dobrano okisne. Onako mokar, uđe u kuću podanika…