SPONA KOJA SPAJA GENERACIJE

Izvrstan koncert folklorog odjela HKC “Bunjevačko kolo” iz Subotice

prilog: Izvršni odbor HKC “Bunjevčko kolo”

Iz Subotice nam se po drugi puta javlja Izvrši odbor tamošnjeg Hrvatskog kulturnog centra “Bunjevačko kolo”. Prije koji tjedan poslali su nam najavu velikog godišnjeg koncerta folklornog odjela “Bunjevačkog kola” a sad nam stiže i kraće izviješće o tome kako je bilo na koncertu.…

više

HRVATSKI VJERNICI SE PROTIVE MJERAMA 2G U CRKVAMA

Brojne su rekacije hrvatskih vjernika na nove, obvezujuće odluke Berlinske nadbiskupije, na uvjete prisustvovanja misnom slavlju. Za mišljenje smo upitali i voditelja HKM Berlin, fra Zvonka Tolića.

prilog: Hrvatski glas Berlin

Berlin/ Vjernici Hrvatske katoličke misije Berlin na raznim su mjestima i na razne načine izrazili nezadovoljstvo Konceptom zaštite u predbožićno i božićno vrijeme koje od subote 27.11. uvodi  Berlinska nadbiskupija. Naime, tim Konceptom vjernici na misna slavlja u Berlinu mogu samo pod uvjetom 2G, znači samo cijepljeni ili preboljeli, uz…

više

ROMAN NE PIŠEM, NEGO GA ŽIVIM

RAZGOVOR S POVODOM/objavljeno 23.10.2021.

Marijana Dokoza, spisateljica koja uskoro u Berlinu promovira svoju novi roman naslova “Njegova žena”.

prilog: Hrvatski glas Berlin
foto: arhiva Marijane Dokoza

U organizaciji Hrvatske kulturno-umjetničke i sportske zajednice Berlin, u prostorima Veleposlanstva Republike Hrvatske, 19. listopada će biti promoviran novi roman Marijane Dokoza naslova “Njegova žena”.

Roman “Njegova žena”, istinita priča “o ženi koja je prevarena, psihički i fizički zlostavljanja“, izašao je iz tiska 2021. godine u nakladi  Despot infinitus d.0.o.

Marijana Dokoza rođena je 1978. godine u Zadru. …

više

SRCE AFRIKE

razgovarao  i u tekt pretočio: Nikola  Šimić Tonin

Za Vas fra Ivica vole reći da ste Srce Afrike. Rođeni u Kiseljaku u Bosni. Od moje rodne Busovače što se narodski kaže: „Kamenom dobaciti.“ Završili ste srednju trgovačku školu i nakon tri godine studiranja ekonomije otišli u svećenike. U Sarajevu završili teologiju, franjevački red. Zatim otišli raditi u Tuzlu, a nakon toga ste jednu godinu proveli u Londonu gdje ste učili i usavršavali engleski jezik, te samo nakon nekog vremena otišli u Ugandu. Da bi se otišlo u misiju, kako je znano, postoje posebne procedure za svećenike gdje se mora pisati molba Vašoj Upravi, a onda oni sve šalju u Rim. Ovo je provincija Svetog Franje u Istočnoj Africi, Mauricijusu i Madagaskaru, prošli ste i pošli u misiju.

Što Vam prvo padne napamet kad se sad iz ove perspektive sjetite tih dana odluke?

Još prije polaska u srednju školu osjetio sam želju za odlazak u sjemenište, ali sam nekako uvijek mislio da je ta želja trenutna i da će me uskoro proći. Sada, toliko godina nakon sa smiješkom se prisjećam dana objave moje odluke za odlazak u fratre. Zadivljujuće je bilo kako su me roditelji odmah podržali, i nije bilo bitno što ću napustiti fakultet. Jedino je bilo bitno, kako je moj otac govorio, da slijedim svoje srce. Bili su emotivni, sjetni, ali i izuzetno ponosni na moju odluku da slijedim Božiji poziv. Nisu bili sigurni hoću li ustrajati u pozivu fratra, ali su u jedno bili sigurni: ako ne probaš nikada nećeš znati bi li uspio. Sada vidim da je to bila jedna važna odluka u mom životu i ponekada se pitam bi li sada imao toliko hrabrosti i spremnosti na tako veliku promjenu i odluku.

Zašto misija, misionarstvo, zašto Afrika?

Odluka o odlasku u misije nekako se sama nametnula. Oduvijek sam volio humanitarne poslove, pa sam se već pred kraj svog svećeničkog obrazovanja, prije ređenja, obratio upravi franjevačke provincije Bosne Srebrene i u pismu izrazio želju za odlazak u misiju. Tako je sve počelo. Dobio sam potvrdan odgovor, ali sam prvo morao odraditi godinu dana u provinciji, u Tuzli gdje sam prvo bio đakon, a nakon toga mladomisnik. Afrika je zapravo bila druga opcija, moja prvotna želja je bila Indija, ali tamo nisu primali misionare. Sada mi je drago, jer sam se toliko saživio sa Afrikom i postao jedan njen – jedan crni. Misiju sam počeo odlaskom u Ugandu u čemu mi je pomogao fra Tomo Anđić. Kada je čuo da želim ići u misiju, posjetio me u Tuzli i predložio da dođem kod njega u Ugandu. Sljedećih godinu dana proveo sam u Londonu na učenju i usavršavanju engleskog jezika, a nakon toga došao je red na moj dugo očekivani odlazak.

Uz dva franjevačka subrata u misiji svesrdno pomažu volonteri i posjetitelji iz raznih dijelova svijeta, a najviše iz Hrvatske i BiH.

Tako je. Do sada smo primili preko 200 volontera i posjetitelja iz različitih dijelova svijeta, ali ipak ih je najviše mojih Hrvata iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Svaki volonter prije dolaska ovdje treba imati viziju kako pomoći i osmisliti plan i program svog boravka ovdje. Najbitnije je da osmisli kako najbrže i najjednostavnije pomoći djeci u školi. I kada dođu, svaki od njih pomaže ovisno o njegovoj spremnosti i koliko je u njegovoj moći. Meni je najvažnije kada upoznam čovjeka da vidim njegovu želju, volju, trud i rad. Ako je netko takav, sve se lako možemo dogovoriti i brzo izorganizirati.

Što nam možete reći „na prvu“ o životu u Ruandi, školovanju, pomaganju i pružanju nesebične ljubavi i brige prema djeci Ruande?

Život u Ruandi je skroman, vrlo siromašan, ali sretan. U cijeloj Africi, a posebno u Ruandi ljudi ne gledaju bližnjega kroz novac, nego kroz veličinu ljudskog srca. Ne sude nikome, nego pokušavaju i spremni su pomoći bilo kome tko pomoć zatreba. Ono što je najbitnije, oni ne kontroliraju život, nego ga žive. Smatram da je to glavni razlog zbog čega su sretni, iako nemaju ni osnovne životne uvjete kao što su voda, hrana, struja kao ni higijenske potrepštine. Školovanje, nažalost,  nije na nekom zavidnom nivou, ali mi se zaista trudimo kako bi i osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje podigli na neku veću razinu. I za sada nam zaista dobro ide. Biramo školovane i obučene učitelje, a neke od njih šaljemo na dodatne edukacije vezane za njihovu struku. Radim onoliko koliko je u mojoj moći. Svaki novi dan je prilika za pružiti pomoć i uliti nadu u srca ove djece. Jer kad nada u čovjeku umre, to je njegova smrt. Sve dok postoji nada, postoji i mogućnost za promjenu cjelokupne Afrike, a ključna stvar za promjenu jeste obrazovanje.

Fra Ivica Periću živite u Africi već 31 godinu od čega 19 u mjestu Kivumu u Ruandi u Centru „Otac Vjeko“ koji je ubijen u Ruandi i po kome je centar nakon toga dobio ime.

više

DOBROTA JE JEZIK…

Pismo majke čiji sin ( u tekstovima naš Junak) ima cijeli niz ozbiljnih dijagnoza… Asperger, astma, govorna mana, srčana mana, Tibia vara, PTSP…

piše: Slavica Jurčić

Bila je nedjelja, divan dan. U takvom danu, sunčanom i vedrom, na svijet sam donijela mojega dječaka. Dvadeset i jednu godinu moj svijet je obojen u plavo.

Od toga dana imam dječaka koji me uči novim spoznajama.
Na primjer, saznala sam da se muški mozak razlikuje od ženskog, jer “ženine misli se vežu jedna za drugu, a muške misli su u kutijama”.
A jednom, kada sam ga pitala zašto ne priča, rekao mi je: “Bolje ne reći ništa nego reći glupost”.

više

“PJEVAMO TI DOMOVINO”

Održan trodnevni seminar tradicijskog pjevanja pod vodstom Tomislava Habulina.

piše: Marta Batinić Petrović
foto: HGB/ S.B.

Berlin/ U organizaciji Hrvatske kulturno-umjetničke i sportske zajednice Berlin e.V.,  u Berlinu je od 22. do 24. listopada 2021. godine organiziran vikend Seminar tradicijskog pjevanja.

Seminar u okviru projekta „Pjevamo ti Domovino“, jednog od niza projekata…

više

ODLAZAK PUBLICISTE, DIPLOMATE I POLITIČARA DOMAGOJA ANTE PERIĆA

Preminuo istaknuti publicist, diplomat i političar Domagoj Ante Petrić, povratnik iz Argentine, dobitnik triju visokih odličja Republike Hrvatske za promicanje ugleda Lijepe Naše u međunarodnoj zajednici. Pogreb gospodina Domagoja Ante Petrića je u srijedu 27. listopada na zagrebačkom Mirogoju u 14:10 sati

tekst: Darko Mažuranić

U Zagrebu je u 83 godini života preminuo istaknuti publicist, diplomat i političar Domagoj Ante Petrić, povratnik iz Argentine koji je uz niz visokih dužnosti u Ministarstvu povratka i iseljeništva, te kasnije Ministarstvu vanjskih i europskih poslova – obnašao i dužnost zamjenika ravnatelja Hrvatske matice iseljenika, priopćeno je iz kruga obitelji…

više

ČEKAM TE

Iz naše arhive/ objavljeno 29.11.2013.

foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
Unknown018021

Reci, voliš li me?

Reci, čezneš li za ovom mojom samozatajnom skrovitom, tihom  ljepotom ili više za onim ljetnim danima moje raskoši?

Ti – čovjek. Ja -rijeka.

Ljetos smo šetali zajedno, baš šetali, ti koračao ja te pratila, a sunce na obzorju crveno nas je pozdravljalo ……

više