piše: Marija Kukić
Svakog jutra kad otvorim tek probuđene očne vjeđe, kroz rešetke žaluzina pomiluje me Svjetlost.
Znam, vrijeme je ustajanja i odlaska na posao. Svjetlost koja me dotakla, zove me:
„Ustani! Evo me! Ja sam Svjetlost koja će te obasjavati cijelog dana. Svjetlost sam koja će grijati tvoje srce svojom toplinom, koja će milovati tvoje obraze svojim nježnim dodirom. Ja sam …