piše: Marija Kukić
Svakog jutra kad otvorim tek probuđene očne vjeđe, kroz rešetke žaluzina pomiluje me Svjetlost.
Znam, vrijeme je ustajanja i odlaska na posao. Svjetlost koja me dotakla, zove me:
„Ustani! Evo me! Ja sam Svjetlost koja će te obasjavati cijelog dana. Svjetlost sam koja će grijati tvoje srce svojom toplinom, koja će milovati tvoje obraze svojim nježnim dodirom. Ja sam Svjetlost koja svijetli i za Sunca, i za nevremena, ali i Svjetlost koja svijetli i u tami.“
Razmišljam o njoj. Da, ona je vrlo važna. Tko god je pronađe, koga god ona dotakne, ugrije, obasja, pomiluje… taj će uvijek poželjeti živjeti život ispunjen njome.
Svjetlost čovjeka prati kroz cio život. Prati ga u mnogim važnim životnim trenucima, nekada veselim, ponekad i tužnim. Ona je kao plamen svijeće koja se troši za druge i tim trošenjem svijetli, kao svjetlost i toplina Sunca, kao plemenitost i dobrota što isijavaju iz nutrine ljudskog bića.
I tama je često vjerni čovjekov pratitelj. Tko bi želio živjeti u njoj? Tko bi volio da mrak i mrklina zavlada njime?
Oni koje ne dotiče Svjetlost, hodat će svijetom poput slijepog čovjeka, živjet će poput vakuuma u šupljoj posudi, nositi teret života poput miša koji na leđima mora nositi svu težinu slona. Neće spoznati svijet kojeg obasjava Svjetlost, neće nikada biti veseli ljudi koji, kao Sunce, kamo god idu, osvjetljavaju.
Jedno jedino svjetlo koje gori, više je i vrjednije nego sva mrklina svijeta.
„ Samo onaj koji druge veseli, postaje i sam veseliji.
Samo onaj koji obasjava druge i sam će biti obasjan.
Što više gorite za druge,to će svjetlije biti u vama.“
( Iz teksta Svjetlost )
„Postoji svjetlo koje sjaji nad svim stvarima na Zemlji, nad morem, nad najvišim nebesima. To je svjetlo koje svijetli u našim srcima.“
( Chandogya Upanishad 3. 13. 7. )
Hodajmo u svjetlosti! Ostavimo iza sebe trag koji će osvjetljavati staze kojima za života hodimo! Budimo svjetlo drugima noseći u sebi – Svjetlost!
I ovaj tvoj divni tekst, svijetlo je koje svijetli
u tami praznih i promašenih dana.
Neka i tvoj današnji rođendan bude obasjan
tim divnim svijetlom !
Hvala što si naše živote obasjala svjetlošću!
Sretan ti rođendan!
Martina
Izvrstan tekst za razmišljanje.
Sjetimo se samo što je Isus rekao svojim učenicima” Vi ste svjetlost svijeta”, Mt (5,14). Dakle svjetlost je Božja milost svijetu. I malo svjetla ogromnu tamu čini prohodnom.