Božica Jelušić
Mi idemo u putničkom vagonu,
Melodiju nam zime čelik pjeva.
Šušketa lišće na šumskome tronu:
Svijet se još drži i san odolijeva.
Dok jabuka na snijegu ruku čeka,
Još netko nekom biva dragocijenost.
Za svaku bolest srce nađe lijeka,
Grane otrpe zimsku povijenost.
Izađe Sunce nad šumom i lugom,
Pronađe zrno ptica šaroperna.
Prepuni nade vozimo se prugom:
Opet je duša čista, lakovjerna.
Ugarak tinja, krajolik osijedi:
Ne predaje se zadnja Kartagina.
U korice se slaže sve što vrijedi:
Protekli život, sabrana bjelina.
31. prosinca 2014.
Flora Green