„Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti:“ (psalam 133.)
piše: Stjepan Poljaković
Svirao sam na rođendanu moga druga Miška. Ima tome nekoliko godina. Njegova rođakinja ustala se u jednom trenutku i odlučila održati govor. Parafrazirat ću ga. „Dragi Miško, da ne bih govor morala početi s onim; ‘U ovom tužnom trenutku’, riješila sam ti ovaj govor održati sada.“ Zatim je krenulo nabrajanje njegovih vrlina.
Bilo je lijepo vidjeti na okupu zahvalnu rodbinu i raznježenog, još uvijek živog Miška. Često se sjetim toga govora, posebno…
