„Gle, kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti:“ (psalam 133.)
piše: Stjepan Poljaković
Svirao sam na rođendanu moga druga Miška. Ima tome nekoliko godina. Njegova rođakinja ustala se u jednom trenutku i odlučila održati govor. Parafrazirat ću ga. „Dragi Miško, da ne bih govor morala početi s onim; ‘U ovom tužnom trenutku’, riješila sam ti ovaj govor održati sada.“ Zatim je krenulo nabrajanje njegovih vrlina.
Bilo je lijepo vidjeti na okupu zahvalnu rodbinu i raznježenog, još uvijek živog Miška. Često se sjetim toga govora, posebno zadnjih mjesec dana kada sam često prisustvovao ‘onom tužnom trenutku’.
Jedan od najgledanijih spotova prošlog Božića bio je onaj s djedicom koji je slao telegrame o svojoj smrti. Prevara je uspjela. Za stolom se okupilo društvo koje se inače rijetko ili nikako ne okuplja, osim kada stigne vijest da je vrijeme za tužni trenutak.
Na jednom od tih tužnih trenutaka promatrao sam oko sebe svoju rodbinu. Tatinog bratića došla su ispratiti djeca njegovih sestrični i bratića. U današnje vrijeme nije neobično da se, kako mi to kažemo, rođaci u drugom koljenu jedva poznaju, a još manje prepoznaju.
Neki susreti i događaji dobiju na važnosti tek nakon određenoga vremena. Prošlog ljeta jednoj sestrični u drugom koljenu pošlo je za rukom okupiti rodbinu koja se rjeđe viđa.
U vikendici, koju je njen pokojni otac sazidao, okupili su se njeni bratići i sestrične iz prvog i drugog koljena, stričevi, ujaci i tetke… Sve u svemu lijepi skup o kojem smo pričali baš na sahrani tatinoga bratića. Mnogi smo ga tada zadnji puta vidjeli.
Zajedništvo je ideal, zajedništvo je snaga, zajedništvo je potreba, a osamljenost je bolest. Ma koliko se razočarali u ljude oko sebe, malo je onih koji su pustinjaci i mogu cijeli život samovati.
U prirodi čovjeka je da si traži društvo. U trenutcima krize nagonski traži zaštitu u okrilju bližnjih, najčešće rodbine.
Jedan od najvećih blagoslova u Bibliji nalazi se u 128. psalmu:
„….Vidio djecu svojih sinova!“
Svakom roditelju želja je vidjeti potomstvo svoga potomstva, dokaz da su mu se rod, ili po našem, loza, umnožili.
Krist se pred smrt molio za jedinstvo vjernika. Rekao je da će uzajamna bratska ljubav biti dokaz da smo doista sljedbenici Božji.
Dok je vrijeme, pokušajte obnoviti, ojačati oslabljene niti zajedništva s dragim ljudima!
Neka to bude izazov!
Oduprite se trendovima današnjice!
Patetiku fejsa zamijenite stvarnošću jednog poziva ili posjeta!
Možda će vama, baš kao i meni, u jednom tužnom trenutku upravo taj susret biti utjeha.