Julijana Marinkovik ...Iz zbirke “Na nebu kopno”
Budim se
u ispruženim brdima
i iscrtanim usnama
na rastegnutom nebu
u dalekom predjelu
zaspalih sjenki
i šuma dubokih tajni
u izmišljenoj stazi
i prozračnom tkanju
u tihom samovanju dana
stopljena u sjećanjima
nespokojnih misli
Budim se
u spojenim valovima
nedovršenog sna
i pritvorenim vratima
krhke duše
točno popodne
prije pogleda
vječnog vremena
lažno misleći
da su se izmiješale
usnule vode
nekad bačene
u tvoj divovski duh
Budim se sa ponoćnim suncem
u labirintu zvjezdanog stada
i svaki nepromišljeni potez
upliće me u besmisleni krug
u sljepoći dvije polutke
iznova mrak
A san riječi nema.
27 мај 2010
s makedonskog preveo: Duško Babić